To je vrlo ozbiljno pitanje i ukoliko roditelji primjete da njihovo dijete na bilo koji način ozlijeđuje životinje, odmah treba potražiti pomoć.
Moguće da se radi o nekom psihičkom problemu, čak i ako dijete na prvi pogled izgleda dobro, veselo i "normalno", te mu je u tom slučaju potrebna pomoć profesionalaca. Možda se radi o imitiranju nečijih tuđih postupaka ili pak o nehotičnoj okrutnosti, ali ju svakako treba detaljnije istražiti.
Stručnjaci u FBI-ju navode u svojim izvješćima da zlostavljanje malih životinja kao što su mačke, psi ili zamorci, obično znači potrebu djeteta za dominacijom i kontrolom. Ukoliko se takvo ponašanje i uzroci tih potreba ne rješavaju u djetinjstvu, može se dogoditi da će agresiju u odrasloj dobi osoba usmjeriti na ljude.
No, postavlja se pitanje što učiniti ukoliko svjedočite da je neko drugo dijete iz susjedstva bilo okrutno prema životinji. Prije svega, nije dobro jednostavno odmahnuti rukom i reći da je to normalni dio djetinjstva. Možda je bolje pronaći i kontaktirati njegove roditelje. Ozljeđivanje životinja dugo vrmena se nije ni smatralo kaznenim djelom, ali zakon je danas promijenjen i dijete koje će nauditi psu ili mački, zapravo krši Zakon o zaštiti životinja u čijem članku 4. vrlo jasno stoji (1) "Zabranjeno je životinje ubijati, nanositi im bol, patnju i ozljede te ih namjerno izlagati strahu...". Osim toga, takvo dijete ima veće šanse agresivno ponašanje usmjeriti jednog dana prema osobama ili vršnjacima.
Često se događa da dijete koje se upušta u zlostavljanje slabijih, u ovom slučaju životinja, i samo pati od nekog oblika zlostavljanja o kojem nije imalo prilike, ne želi ili ne može razgovarati.
Učimo djecu da budu dobri i nježni prema životinjama
Iako većina djece instinktivno pozitivno reagira na životinje od najranije dobi, možemo mnogo učiniti kako bismo ih naučili biti dobrima i nježnima prema čupavim ljubimcima. Naime, klinci su u predškolskoj dobi često nespretni i ne shvaćaju da su možda malo prejako stisnuli mačku ili povukli psa za rep.
Prvo ih možemo naučiti kako se pojedina životinja glasa, pa će pas reći "vau, vau", a mačka "mijau, mijau". Nakon toga možemo početi vježbati razliku između draganja i milovanja te potezanja i stiskanja. Kad su dječica malo veća, možemo ih naučiti kako čuvati ili nositi životinju te kako se igrati s ljubimcem. Najbolje je o kućnom ljubimcu govoriti kao članu obitelji koji ima osjećaje, kojeg boli kad ga potežemo ili pak maše repom jer je sretan. Dijete će shvatiti da životinja voli igru, milovanje i čuvanje, ali ne i viku, udaranje i potezanje.
I na kraju, neka dio brige o ljubimcu preuzmu maleni. Neka im mijenjaju vodu, sipaju keksiće u posudicu i vode ih u šetnju dvorištem. Tako će naučiti da životinje imaju svoje potrebe i da su živa bića, a ne igračke.
(JK)