Popularna kultura komunicira djeci da ako neka životna situacija nije zabavna, lagodna ili zanimljiva, da nije vrijedna pažnje. A ako ih umara, dosađuje im ili izaziva nelagodu, bolje da je ni ne pokušavaju riješiti.
Poruke u pjesmama, prava i privilegije koje si prisvajaju neki profesionalni sportaši ili, primjerice, bahato i razmaženo ponašanje filmskih zvijezda, izražavaju ono što bi većina ljudi nazvala manjak odgovornosti prema onima koji ih obožavaju - djeci. Djeca pak njihove poruke shvaćaju na način da biti odgovoran i odgovorno se ponašati jednostavno nije cool.
Ipak, djeca će prije ili kasnije naučiti da stvarni svijet odraslih ljudi ne funkcionira na taj način i da je malo toga servirano bez truda i ustrajnosti. Kako bi ih pripremili na taj stvarni svijet, jedna od najdragocjenijih lekcija koju ih možemo naučiti je da ponekad moraju zagristi i pretrpjeti te odgovorno svoje pothvate privesti kraju.
Biti odgovoran pojedinac u jednom dijelu znači biti spreman prihvatiti da postoji niz stvari u životu koje ne želimo ili ne volimo raditi, ali ih radimo jer moramo. Koliko samo stvari roditelji čine za svoju djecu, a radije ih ne bi jer im izazivaju strah, neugodu i zamor? Ponekad doista nemamo volje, nakon stresnog i napornog dana, tri sata razvoziti djecu po gradu na razne izvanškolske aktivnosti, a kod kuće nas još čeka hrpa rublja za oprati i izglačati. Neda nam se, ali moramo, jer je to naš posao kao roditelja.
Djecu treba naučiti da i oni imaju svoj posao, pri čemu mislimo na učenje i školske obaveze, kućne obaveze, obaveze prema vršnjacima i ljudima oko sebe, obaveze prema samima sebi. Treba ih naučiti da život danas i u budućnosti, često uključuje obavljanje stvari koje neće voljeti ili željeti. Zato bi umjesto prigovaranja, cendranja i uzmicanja, jednostavno trebali obaviti svoje zadatke tj. ono što se mora.
Odgovornost uključuje trud, upornost i strpljenje. Kada nešto radimo, trebali bismo se truditi da to napravimo najbolje što možemo. Trebamo imati ustrajnost, upornost i strpljenje da nešto napravimo do kraja i vidimo vlastite rezultate. Time si povećavamo šansu da na kraju uživamo u rezultatima i profitiramo na nekom polju života.
Naravno, lakše je sve ovo naborojiti u teoriji nego u stvarnosti naučiti djecu da zagrizu u nešto što im se ne sviđa, da ustraju i naprave do kraja. Termin koji roditelji mogu upotrijebiti kada objašnjavaju djeci što znači biti odgovoran, je - "izdrži". Dozvolite im da sami nabroje stvari koje ne vole raditi, a moraju (npr. pisati zadaću, čistiti sobu, oprati suđe i slično). Potaknite ih na dijalog na način da sami uvide prednost obavljanja nekog zadatka. Kada sami "otkriju" koliko će im nešto donijeti dobrobiti, kada im prepustimo da sami odrede što je zapravo dobro za njih, lakše će se natjerati da odgovorno pristupe zadacima koje ne vole, ali ih moraju napraviti.
Nije dovoljno reći "napravi to jer moraš". Kao i kod svih problema u odgoju, djeci trebamo objasniti zašto se nešto mora, koje su posljedice u slučaju da se nešto ili netko zanemari, a koje su prednosti ako se napravi. Kada im damo šansu da se ponašaju kao odgovorni mladi ljudi i otvorimo im prostor da sami donesu odgovornu odluku za sebe, najvjerojatnije će tako i postupiti.
(JK)