. Sve što djeca nauče o novcu, naučili su svjesno ili nesvjesno od roditelja. Gospodarska kriza pokazala nam je svima koliko je važno odgovorno se odnositi prema novcu, trošenju i štednji, a djecu trebamo početi "financijski" odgajati puno prije 7. rođendana. Do tada, naime, djeca formiraju osnovne financijske navike koje će do kraja života primjenjivati, a koje ne moraju nužno biti dobre.
Britanska savjetodavna agencija upozorila je roditelje da "ne podcjenjuju utjecaj koji imaju njihove dobre (i loše) novčane navike na njihovu djecu". Pri tome se poziva na studiju Sveučilišta u Cambridgeu koja kaže da većina djece usvoji glavne lekcije o tome kako novac funkcionira te formiraju "temeljna ponašanja koje će prenijeti u odraslu dob i koja će utjecati na sve njihove financijske odluke koje će donositi do kraja života".
Studija nije ništa drugo do upozorenje roditeljima da osvijeste koliki zapravo utjecaj njihovo ponašanje ima na to kakav će njihova djeca imati odnos prema novcu. Osim toga, trebamo biti svijesni da navike i lekcije stečene prije osnovne škole, svjesno i nesvjesno utječu na neke kasnije odluke koje su vrlo važne za našu egzistenciju i sigurnost.
Obzirom na ove podatke i činjenice, savjetodavna agencija će tražiti da se u engleske osnovne škole uvede obvezna financijska edukacija djece, primjerena njihovoj dobi i razvojnom stupnju. I u britanskom ministarstvu obrazovanja vrlo ozbiljno razmišljaju da se obrazovanje o osobnim financijama uvede u škole, ali tek u više razrede.
Spomenuta studija pokazala je da djeca u 7. godini već znaju kako prepoznati vrijednost novca, znaju ga brojati, razumiju su da se novac može zamijeniti za robu, kao i što to znači zaraditi novac, primati plaću. Osim toga, sedmogodišnjaci već znaju kako unaprijed planirati potrošnju i znaju kako odgoditi odluku o trošenju za kasnije (štediti), kao i to da su neke financijske odluke neopozive i neponištive.
Međutim, ono što većina djece te dobi nisu usvojila, jest razlika između robe koju želimo (luksuz) i robe koju trebamo (nužnost), odnosno razliku između željeti i trebati.
"Rana iskustva koja će djeci omogućiti roditelji, skrbnici i učitelji, a koja pomažu djeci u planiranju, u reflektiranju misli i reguliranju osjećaja, može učiniti veliku razliku u promicanju dobrog financijskog ponašanja", kazao je koautor studije David Whitebread sa Sveučilišta Cambridge.
Ova studija roditeljima će pomoći da shvate važnost vrlo rane edukacije djece o raspolaganju novcem. Ta edukacija treba početi prilikom prvog doticaja djeteta s ovom temom, bilo da se radi o obiteljskoj kupovini, o velikoj želji za nekom igračkom, o razgovoru zašto mama i tata moraju raditi ili pak o prvim novčićima koje dijete dobije od rodbine.
Osim razgovora i objašnjavanja, roditelji trebaju imati na umu da djeca uče promatranjem i oponašanjem, pa svakako trebaju biti dobar primjer. Ono što je ključno, je naučiti djecu razliku između trebati i željeti.