Da pretjerana dječja razigranost ponekad može prerasti u problematično ponašanje, najbolje znaju roditelji i profesori koji se s takvim mališanima svakodnevno susreću Iako roditelji ulažu sve napore u to da mališanima na vrijeme usade određena pravila ponašanja, ponekad klinci jednostavno i dalje rade po svome. Iako takvo ponašanje roditelji mogu okarakterizirati kao "problematično", je li to doista uvijek slučaj?

Jasno je kako će i najstrpljiviji roditelj u jednom trenutku izgubiti volju za svakodnevnim opominjanjem. Međutim, ponekad će ipak prerano mališana početi nazivati problematičnim. Uz to, može li svakodnevno nazivanje djeteta problematičnim, zapravo stvoriti suprotan efekt – da dijete tek tada postane zaista problematično?

Nekoliko dana zaredom mališan se ponaša "divlje", te kao da ne može fokusirati svoju pozornost, te odbija ikoga slušati. Ovo je situacija s kojom se zasigurno susreo velik broj roditelja. Još ako se tome doda situacija u kojoj učiteljica u školi ili teta u vrtiću upozori roditelje na ponašanje mališana, roditelji su uvjereni kako jednostavno imaju problematičnog klinca.

U ovakvim situacijama mnogi će se roditelji osjećati malo posramljeno, pitajući se zašto baš njihov mališan stvara probleme? Stoga će jednostavno opravdanje kako se radi o problematičnom djetetu jednostavno postati praksa, a ova će riječ kad – tad doći i do mališana. A upravo će u ovome on moći potražiti izgovor za svoje buduće postupke.

Prije nego što mališana proglasite problematičnim, bilo bi dobro postaviti si nekoliko pitanja. Za početak, razmislite malo o njegovom odnosu s drugom djecom, ali i odraslima. Ulazi li mališan bez razloga u konflikte s ljudima oko sebe, te da li biste ga mogli okarakterizirati kao malog nasilnika kada je riječ o druženju s vršnjacima?

Kod ponašanja koje zabrinjava roditelje, najvažnije je utvrditi na koji se način ono manifestira. U slučaju da jednostavno ne sluša naredbe od drugih te radi po svome, no ne pokazuje grubo ponašanje prema drugima, vjerojatno se ne radi o zaista problematičnom djetetu. Takvo se ponašanje nakon nekog vremena jednostavno povuče ,a može se pojavljivati i u određenim intervalima.

Stručnjaci ističu kako je povremeni nestašluk često način privikavanja na novu sredinu u kojoj se mališan želi istaknuti, što je često slučaj kod polaska u školu ili vrtić. Stoga, ako čujete da je u vrtiću ili školi i bilo poteškoća s ponašanjem, to nikako ne znači da bi dijete trebalo "otpisati" kao problematično.

Kada se kod prvih znakova "divljeg" ponašanja počinje spominjati psiholog i razne metode, dijete će jednostavno početi i samo vjerovati da ima ozbiljnijih problema s ponašanjem. Sama riječ "problematičan", dijete će povezati isključivo s negativnim konotacijama, te će u samom startu misliti kako nema mnogo šanse za drastično poboljšanje. Uz to, kada dijete jednom prisvoji to, može početi smatrati i da se u budućnosti može "izvući" s neprimjerenim ponašanjem, budući da svi već znaju kako je jednostavno -problematičan.

Mnogo je važnije razgovarati s mališanom kada se prvi puta kao roditelj sretnete s određenim nepodopštinama. Kroz razgovor probajte pronaći uzrok ponašanja, koji gotovo nikad nije kroničan problem koji ne može biti riješen. Psiholozi se slažu i kako je pozitivnost iznimno važna u ovim razgovorima. Dijete će gotovo uvijek poslušati dobronamjeran savjet umjesto prijetnji i suhoparnih govora u kojima objašnjavate zašto je takvo ponašanje loše.

Poželjno je i dati im dovoljno prostora, umjesto nadziranja svakog pokreta kod kuće, ali i stalnog provjeravanja kako je bilo u školi ili vrtiću. Djeca predškolske i rane školske dobi nalaze se u periodu života u kojem otkrivaju mnoge stvari koje im se ponekad mogu učiniti kompleksnima. Stoga nenadano ponašanje i ispadi nisu neuobičajeni, te svakako nisu povod za automatsko etiketiranje mališana kao problematičnog.