Greške koje se događaju pri discipliniranju djece nisu ništa neobično niti neuobičajeno, ali su nešto zajedničko i tipično za veliki broj roditelja. Te greške toliko su uobičajene da bi se moglo govoriti o začaranom krugu grešaka koje se stalno ponavljaju.
Disciplinirati djecu i odgojiti ih u poštene i pristojne mlade ljudi najteži je zadatak svakog roditelja. Disciplinu u odgoju potrebno je prilagoditi ovisno o djetetovu ponašanju i potrebama. Na žalost, ne postoji knjiga naputaka i pravila koja vrijede i kojih bi se striktno mogao pridržavati svaki roditelj, pa je stoga potrebno da si svaki roditelj prilagoditi svoja pravila kojih će se pridržavati.
Nažalost, brojni su roditelji koji se svojih pravila i odluka u discipliniranju ne pridržavaju ili ih jednostavno primjenjuju na pogrešan način. Najvažnije je razumjeti vlastito dijete kako bi se mogla upotrijebiti što bolja taktika i potražiti što primjereniji načini discipliniranja. Ako kao roditelji ne posvećujete dovoljno vremena razumijevanju potreba djeteta ono će vam vratiti istom mjerom tj. vaše discipliniranje neće značiti ništa, dok će kod djeteta izazvati smo negativne konotacije.
Ako imate problema s održavanjem vlastite vjerodostojnosti u discipliniranju to zapravo i nije ništa novo ili neobično, te dijelite isti problem s tisućama drugih roditelja diljem svijeta. No, kako bi što prije postali roditelj koji stoji iza svojih riječi i kojeg djeca shvaćaju ozbiljno, važno je biti svjestan najčešćih grešaka u discipliniranju djece.
1. Ne disciplinirajte kad ste ljutiti i izbačeni iz takta!
Ne kaže se uzalud "nikad ne donosite odluke kada ste ljutiti". Ta rečenica se itekako može primijeniti i u slučaju odgoja. Odluke koje donosite u stanju rastresenosti i iritiranosti djetetovim ponašanjem ili riječima nikako ne mogu biti dobro promišljene jer najčešće su izrečene u afektu. Ton i rječnik koji bi mogli upotrijebiti u trenutcima kada su djeca u stanju izvući ono najgore iz vas, nikako ne mogu poslužiti kao primjer dobrog odgoja, a posebice ne kao primjer primjerenog ponašanja.
2. Ne prijetite "praznim prijetnjama"
Nikad djetetu ne prijetite kaznom za koju i sami znate da je nikad nećete izvršiti. Primjerice, ne govorite djetetu da ćete mu oduzeti najdražu igračku ako ne pospremi sobu. Jer to zapravo niste naumili napraviti, već ga samo želite zaplašiti. "Prazne prijetnje" ne funkcioniraju u dječjem odgoju jer djeca su malene mudrice koje će ubrzo shvatiti da ne mislite ozbiljno, a vaša obećanja će zasigurno znati iskoristiti u vlastitu korist.
3. Sami ne poštujete zadana pravila
Ako vi već postavljate i donosite pravila, onda ih nikako nemojte sami i kršiti. Djeca će vas ubrzo prokužiti i vaša pravila im neće značiti ništa.
4. Previše pričanja i kritiziranja
Djeci nije potrebno previše pričati, a posebno ne kritizirati njih kao osobe. Djeca ne vole duge razgovore u kojima se konstantno ponavlja ista tema razgovora i naglašava ono što smiju, a što ne. Konstantno ponavljanje djecu samo iritira, ali i ne donosi pozitivne učinke. Jednostavan razgovor s vrlo jasnim uputstvima bit će puno učinkovitiji od dugog, a ako i smatrate da jednostavno ne dopirite do djeteta, budite sigurni da ono sluša.
5. Nemojte izmišljati priče
U želji da dijete odvratite od određenog nauma nemojte izmišljati "babarogu" ili druga čudovišta koja će ga zaplašiti ili odvesti na neko tamno i zastrašujuće mjesto. Osim što takve priče nisu dobre za djetetovu psihu i razvoj, kad ono dovoljno poraste shvatit će i samo da babroga ne postoji i da ste ga zavaravali i odgajali na neistini. Takva komunikacija mogla bi s vremenom prerasti u ozbiljno nepovjerenje između vas i vašeg djeteta. Budite vjerodostojni.
6. Nikad ne plašite dijete drugim roditeljem
Komentare poput "Još samo ako te jednom vidim da to radiš i reći ću te tati.." nikad ne upotrebljavajte. Nikad, ali nikad ne ističite onog drugog roditelja kao zlog i kao eventualnog neprijatelja. Osim što djetetu stvarate nepotreban strah od drugog roditelja, tog drugog roditelja uspoređujete s negativcem, a to sigurno nije stav koji bi željeli postići.
7. Roditeljske razmirice oko odgoja
Ako se u nekom pogledu odgoja ne slažete sa svojim partnerom i razlike prerastu u nesuglasice, nikad ih nemojte rješavati ispred djeteta. Roditelj bi trebali imati usuglašen stav u odgoju ili ako ga nemaju, nikako ga ne bi smjeli dogovarati kada vas dijete može čuti. Pregovaranjem kraj djeteta o onome što dijete smije ili ne smije činiti, činite samo loše i potkopavate autoritet drugom roditelju.
8. Podmićivanje
S vremena na vrijeme dobro je dijete potkupiti slatkišem ili nekom sitnicom kako bi ga naveli na nešto što mu je mrsko. No, konstantno potkupljivanje nikako nije dobro, jer kao i s ostalim podvalama, dijete će vas prokužiti i za apsolutno svaku stvar će tražiti protuuslugu odnosno mito.
9. Zakašnjela reakcija
Vaše dijete radi nepodopštine ili već neko vrijeme fizički maltretira brata ili sestru. Vi to mirno gledate ili vam se jednostavno ne da reagirati jer radite nešto "važno". Odjednom se ustajete i krenete vikati na dijete. To je krivi pristup jer djetetu niste odmah dali do znanja da je ono što radi pogrešno. Dijete vas je određeno vrijeme iskušavalo i kako vi zapravo niste učinili ništa, smatralo je da je u redu ono što radi. Dijete je potrebno disciplinirati odmah kad krene s nepodopštinama i samo tako će shvatiti da je to pogrešno.
10. Ne primjenjujte odgoj i metode koje su vaši roditelji primjenjivali na vama
Ne uspoređujte svoju djecu sa sobom kada ste bili njihove dobi i ne uspoređujete metode odgoja koje su na vama primjenjivali vaši roditelji. Vremena od kada ste vi bili djeca u mnogome su se promijenila kao i vi sami. Vaši roditelji primjenjivali su metode koji su vjerojatno bile nešto različitije nego one današnje i to zato što su u vremenu u kojem su živjeli, s resursima koji su im bili ponuđeni, odgajali najbolje što su mogli i znali. Pojedine metode odgoja jesu univerzalne i primjenjive na djecu u različitim razdobljima, ali vaša djeca nisu vi i stoga ih nemojte uspoređivati sa sobom odnosno s pričama koje ste čuli o sebi kada ste bili dijete. Isto tako, ne uspoređujte svoju djecu s drugom djecom njihove dobi, niti sebe s drugim roditeljima.