Ipak, u nekom trenutku roditelji su primjetili kako je Nika postala manje uzbuđena zbog odlaska u vrtić, a nedugo zatim počela je potpuno negodovati oko toga. Tako je svako jutro započinjalo Nikinim plačem. Roditelji su ipak inzistirali da nastavi ići u vrtić i redovito bi ju tamo vodili. Kod kuće se također njeno ponašanje promijenilo. Manje je jela, slabije se koncentrirala, ništa joj nije odgovaralo. Roditelji su si to protumačili kao još jednu razvojnu fazu, ali bi na trenutke pomislili da li su je razmazili da se tako ponaša.
Depresija kod djece razlikuje se od normalnih promjena raspoloženja i emocija koje se javljaju tijekom dječjeg razvoja. Iako su kriteriji za postavljanje dijagnoze depresije kod odraslih, djece i adolescenata jednaki, ipak postoje razlike u simptomima depresije s obzirom na dob. Naime, kod djece se češće javljaju somatske smetnje, socijalno povlačenje i razdražljivost.
Različiti faktori mogu potaknuti razvoj depresije kod djece. Uz biološke faktore te događanja u okolini, važno je spomenuti značaj odnosa roditelj – dijete. Istraživanja su pokazala kako postoji značajan utjecaj ranih odnosa na vjerojatnost pojavljivanja depresije. Tako su kod djece kod koje se razvila depresija češće uočeni problemi u odnosu majka-dijete, u cjelovitosti obitelji te komunikaciji između članova obitelji. Također, zabilježen je i manjak potpore okoline što obično rezultira i smanjenim samopoštovanjem djeteta.
Nika bi ponekad samo sjedila na stolici s tužnim izrazom na licu. Navečer ne bi mogla zaspati i tražila je da spava s mamom. Više se nije htjela igrati sa sestričnom s kojom je donedavno rado provodila vrijeme. Čak ju ni proslava njenog rođendana nije veselila. Događalo se da svojim roditeljima nekada kaže kako ju oni uopće ne vole i da bi bilo najbolje da nje nema. Kada bi ju odveli u igraonicu ili neko drugo mjesto zbog čega bi prije bila jako uzbuđena i sretna, činilo se da je manje sretna zbog toga nego što je prije bila.
Simptomi depresije kod djece mogu biti različiti i nerijetko zamaskirani ponašanjima kao što su burne emocionalne reakcije ili agresivna ponašanja. To se češće uočava kod mlađe djece, dok starija djeca češće iskazuju sniženo raspoloženje i tugu odnosno simptome sličnije depresivnom ponašanju odraslih. Osnovni simptomi depresije najčešće su vezani uz osjećaj tuge, beznađa i promjena rapoloženja te obično uključuju neke od sljedećih znakova:
- Pojačanu iritabilnost ili ljutnju
- Tugu i apatiju
- Povlačenje od prijatelja
- Povećanu osjetljivost na odbacivanje i nedostatak ljubavi
- Promjene u apetitu i težini – dijete počne jesti ili značajno manje ili značano više nego prije
- Promjene u spavanju – dijete ne može spavati ili spava više nego inače
- Neuobičajeno nasilno ili buntovno ponašanje
- Teškoće u koncentriranju i donošenju odluka
- Umor, iscrpljenost, dosada
- Somatske smetnje bez jasnog uzroka (glavobolje, bol u trbuhu...)
- Gubitak zanimanja za omiljene aktivnosti
- Smanjena sposobnost funkcioniranja na događanjima s obitelji ili prijateljima, u školi, na slobodnim aktivnostima, vezano uz hobije i interese djeteta
- Neopravdani osjećaj krivnje
- Osjećaj bespomoćnost
- Suicidalne misli
Kod djece se najčešće ne javljaju svi ovi simptomi. Većinom različiti simptomi dolaze do izražaja u različito vrijeme i u nekom drugom okruženju. Iako djeca i dalje mogu naizgled dobro funkcionirati, promjene se uglavnom mogu uočiti u njihovim društvenim aktivnostima, uspjehu u školi te samom izgledu djeteta. Važno je da se roditelj javi za pomoć stručnjacima ukoliko primjeti da žalosno ili razdražljivo raspoloženje djeteta traje dulje od dva tjedna i da se javljaju neki od gore navedenih simptoma. Naime, depresija se može liječiti i važno je da se dijete što prije uključi u tretman. S djecom se može raditi po principima terapije igrom ili obiteljske terapije jer su problemi nerijetko podržavani lošim obiteljskim odnosima. Za više informacija o samom tretmanu možete se javiti Tatjani Gjurković na tatjana@centarproventus.hrili 095 804 3982.