Znanstvenik Nilanjan Sarkar sa Vanderbilt Universityja razvio je metodu koja koristi psihološka mjerenja, uključujući kucanje srca, reakciju na koži, promjene temperature tijela i reakcije mišića, kako bi se nadziralo emocionalno stanje pojedinaca.
U istraživanju šestero tinejdžera s autizmom, Sarkar je ukopčao bateriju sa psihološkim senzorima na ispitanike i pustio ih da se igraju ping-pong i košarku s robotom. Otkrio je da psihološki podaci koje je sakupio mogu biti iskorišteni kako bi se razvio efektivni model za svakog pojedinca posebno, a kako bi on prepoznavao specifična emocionalna stanja autističnog djeteta s točnošću većom od 80%.
Sarkar je pokazao da autistična djeca tijekom igre pokazuju određenu razinu zadovoljstva, nervoze ali i zaokupljenosti igrom. Svrha njegovog izuma je preuzimanje dijela bihevioralne terapije koja se provodi među autističnom djecom. Tijekom igre, robot će moći u skladu s emocionalnim reakcijama djece promjeniti način igranja ili samu igru, kako bi djecu ponovno uključili i zainteresirali za igru.
Znanstvena fantastika već je odavno stvarnost. Robot iz filma "2001. odiseja u svemiru" - HAL- 9000, koji može osjetiti ljudske emocije, činio se kao daleka budućnost, a sada je među nama i to u plemenite medicinske svrhe.