Što joj prolazi kroz tu prekrasnu glavicu i kako ovaj svijet vide te znatiželjne male oči?". Odgovori na ova pitanja mogli bi nas sve oduševiti, jer čini se da naše bebe osjećaju puno više od onog što bismo očekivali u tako ranoj dobi.
Znanstvenici iz Centra za spoznajne procese kod dojenčadi na Sveučilištu u Yaleu (poznat i kao "Baby Lab") otkrili su kako bebe stare svega tri mjeseca mogu razlikovati dobro od zla. Skeptici bi mogli reći: "Ma daj, pa kako novorođenče može razlikovati dobricu od zloćka?". Ta sumnja proizlazi iz vjerovanja da se bebe rađaju kao prazne ploče na koje roditelji i drugi odrasli trebaju jasno svojim odgojem ucrtati što je dobro, a što loše.
Znanstvenici s Yalea koristili su "dobre" i "loše" lutkice tj. lutke uz pomoć kojih su novorođenim bebama demonstrirali dobro i loše ponašanje. Na primjer, prva lutka u igrokazu pokušava otvoriti kutiju, druga "dobra" lutka u tome joj pomaže, a treća "loša" lutka namjerno zatvara kutiju i sprječava prvu lutku da uspješno obavi zadatak. Nakon igrokaza, odnosno predstave, novorođenim bebama su ponuđene "dobra" i "loša" lutkica i svaka je beba mogla izabrati jednu od njih.
Eksperiment je ponavljan pred većim uzorkom beba, a njih čak 80% nakon igrokaza je odabralo "dobru" lutku.
"Ljudi se rađaju s čvrsto umreženim moralom, unutarnji osjećaj za dobro i zlo duboko je u njihovom biću", napisao je jedan od autora istraživanja Paul Bloom. Zajedno sa svojom suprugom, psihologinjom na Sveučilištu Yale, Karen Wynn, provodi niz istraživanja o porijeklu dobra i zla. Napisao je i knjigu "Just Babies: The Origins of Good and Evil" u kojoj iznosi upravo spomenutu teoriju da smo mi ljudi po prirodi moralna bića, ali naša okolina može poboljšati ili umanjiti taj urođeni osjećaj za moralno.
Zašto bi nam ovakva istraživanja bila važna? Zato što više nećemo govoriti ili raditi loše stvari smatrajući da naše tek rođene bebe nemaju pojma što se oko njih događa.
Ako se dobro prisjetite, sigurno ste i sami barem jednom svjedočili kako vaša beba pozitivno reagira na ljude koji su "dobri", a nervozno i plačem na pojedince koje su procijenili "lošima" (bez obzira što u datom trenutku za vas značilo dobro ili loše u nekoj osobi). Mnoge mame zapravo mogu posvjedočiti da njihove bebe vrlo dobro procijenjuju karaktere ljudi i vrlo brzo nanjuše s kim imaju posla.
Spomenuto istraživanje otkrilo je još jednu fascinantnu činjenicu - bebe se rađaju kao vrlo pristrana bića, odnosno gledaju na svijet iz pozicije "mi i oni drugi" te vrlo snažno favoriziraju svoju grupu (obitelj ili one koji se za bebu brinu) te teško prihvaćaju druge ljude i njihove postupke. Stoga se ne trebamo čuditi što mi odrasli često dijelimo svijet na "nas i njih", "mi smo jedno, oni su drugo". Čini se da smo s takvim pristranostima rođeni.
I ova spoznaja je važna jer daje roditeljima informaciju kako se u odgoju postaviti. U redu je učiti djecu da se ljudi imaju potrebe grupirati u grupe kao što su obitelj i prijatelji kojima će pridavati više pažnje i važnosti, ali to ujedno znači da su sve grupe različite i da određene grupe ljudi ne smijemo procijenjivati po nekim vanjskim obilježjima (npr. boji kože). Djecu treba učiti da ako želimo da netko poštuje našu grupu (obitelj, prijatelje), onda i mi moramo poštivati druge grupe pojedinaca, a na temelju urođenog osjećaja za dobro i loše. Ako je netko dobar, to ćemo odmah osjetiti.
"Ako uzmemo u obzir da djeca dolaze na svijet s vlastitim vjerovanjima i mišljenjima, očekivanjima i naklonostima, moramo ih još više cijeniti, ali nam ujedno to i pomaže u roditeljstvu te daje smjernice kako ih odgajati da budu moralni ljudi", kaže Paul Bloom.
Drugim riječima djeca znaju da je ovaj svijet mračan i dubok, ali ujedno i prekrasan i blistav. To im ne moramo crtati, ali ih trebamo opremiti vještinama kojima će sve loše odrezati iz svog života i uvijek dati šansu onome što je dobro i istinito.