Djeca iskušavaju granice, to je način na koji uče i stječu iskustva, a s druge strane roditeljski posao je da postave granice i nauče djecu vještinama koje će im pomoći dalje u životu. No, u svakodnevici je ponekad vrlo teško održati te granice, a roditelji su ponekad toliko zaštitnički nastrojeni prema djetetu da ne žele da doživi negativne emocije pa ne znaju reći "ne". Vrlo često takve situacije dovedu do toga da dijete postane razmaženo, te misli da svi ljudi oko njega moraju ispunjavati njegove želje. Bilo kakav "ne" kod takve djece izazvat će negativnu reakciju, plač, ali i bijes.
Ovakve situacije su sve učestalije, jedno istraživanje iz 2011. pokazuje da čak 59 posto roditelja misli da su njihova djeca razmaženija nego što su oni bili u toj dobi. Izgleda da ovaj problem neće tako lako nestati, pa nije loše provjeriti što stručnjaci kažu o ovoj temi i što predlažu roditeljima kako bi promijenili odnos s djecom.
Što je razmaženost?
Razmaženo dijete naviklo je dobiti ono što želi i kada to želi, uz rijetke iznimke. "Svako dijete ima loš dan, imaju ga i odrasli, ali razmažena djeca zaglave u 'ja' razmišljanju. Sve se vrti oko njegovih potreba, briga, osjećaja i želja, a svi ostali zauzimaju drugo mjesto", objašnjava psihologinja Michele Borba. Mnogi psiholozi ne vole riječi "razmaženo" ili "derište" jer smatraju da roditelji oblikuju djecu i da se ona ponašaju kako roditelji očekuju. Klinička psihologinja Laura Markham smatra da su ti nazivi nepravedni jer su roditelji, a ne djeca, ti koji su u velikoj mjeri odgovorni za razmaženo ponašanje.
Kada roditelji razmaze svoju djecu, njihove su namjere često dobre, premda pogrešne. Ugađaju svojoj djeci jer im žele pružiti najbolji mogući život, pružajući im sve ono što mama i/ili tata nisu imali tijekom odrastanja. Neki se roditelji mogu brinuti da će odlučno "ne" naštetiti djetetovim osjećajima ili samopouzdanju. Ponekad su roditelji previše iscrpljeni i nemaju snagu provoditi pravila ili ih nikad nisu postavili. "Jednostavno je lakše popustiti kada smo umorni. Mrzimo reći 'ne' kada nas nema cijeli dan kod kuće", kaže Borba.
Znakovi da je dijete razmaženo
Nisi sigurna odgovara li ponašanje tvog djeteta ovom opisu? U nastavku pročitaj znakove koji prema stručnjacima pokazuju da se radi o razmaženosti.
Kad dijete čuje "ne" pokazuje bijes
Sva djeca mogu izraziti neko razočaranje kada im se kaže da nešto nije dozvoljeno. Na primjer, neće dobiti pizzu dvije večeri za redom, no razmažena djeca posebno teško prihvaćaju negativan odgovor. Ispadi bijesa pojavljuju se kod male djece koja se ne mogu adekvatno izraziti, ali ako se bijes ne smiruje kako dijete raste, to može biti znak razmaženosti, objašnjava obiteljska terapeutkinja LeNaya Smith Crawford.
Nikad nisu zadovoljni s onim što imaju
Razmažena djeca mogu imati sve igračke i stvari na svijetu, ali nikad dovoljno - uvijek će željeti još. "Budući da imaju puno toga, obično nisu zahvalni i pomalo su pohlepni", objašnjava Borba. Umjesto da izraze zahvalnost za ono što imaju, oni su više usredotočeni na dobivanje sljedeće stvari. "Možda će početi manje govoriti 'hvala', a više 'želim", dodaje Smith Crawford za HuffPost.
Misle da se svijet vrti oko njih
Razmažena djeca orijentirana su na sebe i ne zanimaju ih drugi ljudi. "Razmažena djeca više misle o sebi nego o drugima i očekuju posebne usluge", kaže Borba.
Nemaju strpljenja
Razmažena djeca nisu osobito strpljiva - kad nešto žele, žele to odmah. "Obično je lakše popustiti nego odgoditi djetetove želje", objašnjava Borba.
Loši su gubitnici
Nijedno dijete ne uživa u gubitku, bilo da je riječ o društvenoj igri ili tenisu, ali razmaženima će možda biti teže upravljati razočaranjem.
"Ako tvoje dijete uvijek okrivljuje druge za loše rezultate i očekuje pohvalu za sve što napravi, viče na druge koji ne rade stvari kako ono želi i ne odaje priznanje drugima za njihov rad ili uspjeh, onda možeš reći da je tvoje dijete razmaženo", objašnjava terapeutkinja Virginia Williamson.
Ne odustaju dok ne dobiju što žele
Razmažena djeca mogu primijeniti manipulativne taktike kako bi postigla ono što žele, bez obzira znači li to laganje ili okretanje jednog roditelja protiv drugog. "Na primjer, otići će jednom roditelju i reći mu da je drugi roditelj rekao da može dobiti ono što želi", objašnjava Smith Crawford.
Odbijaju dovršiti zadatke dok nešto ne dobiju
Normalno je da djeca trebaju oprati zube ili pospremiti igračke. A kada ih roditelj jednom zamoli da nešto učine, trebali bi ga poslušati. Ako dijete često odbija raditi osnovne stvari dok ga ne počneš moliti ili mu daš novce, slatkiše ili igračke, onda se radi o lošim postupcima.
Kako promijeniti situaciju?
Dobra vijest je da se razmažena djeca odgajaju, a ne rađaju. Dakle, moguće je okrenuti proces. Ali roditelji trebaju biti svjesni da će biti sve teže što je dijete starije. "Zapamti, ne postoji gen za razmaženost. To je naučeno ponašanje koje se može promijeniti - što prije, to bolje", objašnjava Borba.
Neće biti lagan prijelaz za cijelu obitelj. Važno je da roditelji znaju da ih očekuje otpor djeteta. "Dopusti djetetu da plače i bude uzrujano. Suosjećaj, istodobno držeći svoju granicu, ali znaj da će dijete moći podnijeti ograničenje", objašnjava Markham.
Reci "ne" bez krivnje. Jednom kada postaviš granice, moraš ih se dosljedno držati. "Dodaj 'ne' u svoj rječnik i ne osjećaj se krivom što ga upotrebljavaš. Nemoj dopustiti da razmaženost pobijedi", kaže Borba. Kada postavljaš ograničenja, čini to s empatijom i razumijevanjem, dodaje Markham. "Zapamti da djeca lakše prihvaćaju ograničenja ako se osjećaju povezana s roditeljem", dodaje.
Naglasi da je davanje bolje od primanja. "Važno je početi jačati koncept - važnije je tko smo od onoga što posjedujemo", dodaje Borba.
Pomozi djetetu da cijeni male stvari u životu. Pokaži djetetu da ima puno radosti u jednostavnim užicima poput boravka u prirodi ili vremena provedenog s obitelji i prijateljima. "Svakodnevno pronalaženje vremena za igru i povezivanje s djecom jedna je od najvećih stvari koje roditelj može učiniti kako bi suzbio većinu negativnih ponašanja", dodaje Smith Crawford.