. Ovi rezultati rasvjetljavaju kompleksne veze između hormona, ponašanja i naše percepcije situacija u kojima se nalazimo.
Kako navodi Sari van Anders, bihevioralna neuroendokrinologinja sa Sveučilišta u Michiganu, "hormoni i ponašanje su povezani u dinamične i kompleksne veze, puno kompleksnije no što mi mislimo. Hormoni se mogu mijenjati ovisno o kontekstu, a naše ponašanje i percepcija mogu utjecati na te endokrine promjene. Čak i ista situacija može iznjeti na vidjelo različite obrasce hormonalnih promjena ovisno o tome kako se ljudi ponašaju ili kako percipiraju neku situaciju".
U jednom prijašnjem istraživanju, van Anders je otkrila kako povišeni testosteron nužno ne znači i porast stereotipnog muževnog ponašanja. Kod mladih muškaraca, primjerice, veća razina testosterona rezultira većom potrebom za sigurnim ponašanjem u seksualnim odnosima, što je potpuno suprotno stereotipu da su muškarci "nabijeni" testosteronom skloniji rizičnim seksualnim odnosima i mijenjanju partnerica.
Međutim, sva dosadašnja istraživanja na ljudima i životinjama povezivala su roditeljstvo s padom hormona testosterona kod muškaraca. Ovo najnovije ipak otkriva da plač novorođenčeta povećava razinu muškog spolnog hormona. "Ovo je u potpunoj suprotnosti s postojećim teorijama", priznaje dr. van Anders te otkriva kako se sa svojim timom bacila na rasvjetljavanje uzroka.
Prije svega, treba napomenuti da pojam "roditeljstvo" podrazumijeva vrlo široki spektar ponašanja: od maženja s djecom, discipliniranja, zaštite mališana, brige za njihovu dobrobit i slično. Svako od tih ponašanja potiče lučenje različitih hormona.
Muškarci koji su sudjelovali u istraživanju bili su stavljeni u različite situacije. Prva grupa trebala je smiriti bebu koja plače. Pokušavali su, ali su bili bez uspjeha. Kod njih se razina testosterona nije uopće promijenila. Druga grupa muškaraca uspjela je utješiti bebu i smiriti je. Kod njih je razina testosterona u organizmu pala za 10%. Treća grupa muškaraca bila je izložena zvukovima bebina plača, ali im nisu mogli pomoći jer nisu imali pristup bebama. Kod njih je razina testosterona skočila za 20%. Time su znanstvenici dokazali da se hormoni drugačije ponašaju u različitim situacijama, čak i kad su one naizgled srodne.
Muškarci su se u svakoj od tri situacije drugačije ponašali, pa su i promjene u hormonalnim razinama bile drugačije, ali iste unutar jedne grupe muškaraca.
"Kada čuju uznemirenu bebu kako plače i kada je taj plač sve intenzivniji, a nemaju mogućnost joj pomoći i pružiti joj potrebnu utjehu, kod muškaraca se aktivira psihološki alarm da je nastupila opasna ili hitna situacija u kojoj moraju zaštititi bebu", kazala je dr. van Anders. Zbog psihološke reakcije i ponašanja koje se svodi na "ja ću te zaštititi" dolazi i do pojačanog lučenja testosterona.
Kada muškarci dobiju priliku utješiti, smiriti i njegovati uplakanu bebu, događa se suprotna reakcija organizma. Bliskost, toplina i nježnost stimuliraju pad razine testosterona.
Muškarci koji su sudjelovali u istraživanju nisu očevi i svi su bili mlađe dobi. Zato će se dr. van Anders i njezin tim u narednim godinama baciti na proučavanje hormonalnih promjena kod muškaraca kroz razna životna razdoblja i s pojavom očinstva.
Ono što nam ova studija donosi je proširenje skučenih razmišljanja vezanih za očeve i roditeljstvo. Naime, često odnos očeva i beba gledamo previše stereotipno i pojednostavljeno, a sve više istraživanja otkriva da je odnos tate i bebe još od začeća vrlo specifičan, kompleksan i zadivljujuć na mnogo načina. Ova studija još će malo pridonijeti da očevima napokon priznamo i neke druge važne uloge u njezi beba i djece. Testosteron ih ne odvaja od nježnog roditeljstva, već im štoviše pomaže da budu najbolja utjeha i zaštita svojim bebicama.
Članak je objavljen u novom broju stručnog časopisa "Hormones and Behavior".