Iako mnoga djeca zapravo samostalno prohodaju nakon prvog odnosno oko prvog rođendana, same pripreme za taj čin započinju mnogo ranije - s prvim podizanjem na noge i prvim koracima uz pridržavanje uz namještaj ili razne predmete.
Već s prvim puzanjem i urođenim refleksom djeteta za oslanjanjem prstića nogu na čvrstu podlogu, brojni roditelji odluče kako je "vrijeme" za hodanje uz pridržavanje. Pod tim se podrazumijeva jedna velika greška koju čini veliki broj ljudi, a to je da se dijete "uči hodati". Dijete nije potrebno "učiti" hodati, ono će to naučiti samo, onda kad fizički i psihički dozre za takvu aktivnost.
Zašto se dijete ne smije pridržavati za rukice i "učiti" hodati?
Kao što je već spomenuto, velika je to pogreška koju većina čini u najboljoj namjeri jer smatraju da je to jedini i pravi način te da će dijete tako brže prohodati. No, uglavnom se događa upravo suprotno i tako se usporava djetetov razvoj i sustav za ravnotežu. A uz to djetetu se neverbalnom komunikacijom daje do znanja da nije sposobno samo podići se na noge i napraviti prve korake - bez ičije pomoći. Dakle, dijete treba pustiti da samostalno stane na noge i krene s hodom kada za to bude spremno i bez ičijeg pridržavanja.
Sve motoričke funkcije koje dijete spontano usvaja ovise o zrelosti centralnog živčanog sustava, dakle, kada je dijete motorički zrelo usvojiti određenu radnju tada će je i izvršiti. Svako "učenje" motoričkih radnji je ometanje normalnog razvoja motorike, a osim toga, djetetu se i uskraćuju važne faze u razvoju. Osim toga, nepotrebna je i pogrešna upotreba pomagala poput hodalica.
Zašto se ne preporučuje korištenje hodalice?
Smještanje bebe u hodalicu također se ne preporučuje, te se u tome slažu i stručnjaci. Hodalice po istraživanjima i nemaju pozitivan učinak na bebin razvoj. Zapravo, suprotno. Usporavaju bebin napredak i osjećaj za koordinaciju. Dijete se u njoj osjeća presigurno, nema osjećaj za pokrete i uvijek se odguruje isključivo prstićima nogu, a ne punim stopalom. Iz navedenih razloga i mnogih drugih (poput ozljeda koje su se događale zadnjih desetljeća), hodalice su zabranjene za korištenje u Skandinavskim zemljama te Kanadi.
Kada se bebe počinju dizati na noge i hodati?
Većina djece napravi prve samostalne korake između 9 - 12 mjeseci, a prohodaju do 15 mjeseci starosti. Prosječno, bebe s oko 9 mjeseci počinju se odizati na noge uz pridržavanje uz namještaj. Pravilno podizanje na noge počinje uz oslanjanje na savijeno koljeno, a dijete uz to uči i kako pravilno sjesti nakon stajanja. Kada dijete usavrši taj pokret, prosječno u dobi od 12 mjeseci, očekivano je da će samostalno raditi korake od jednog do drugog komada namještaja, a ponekad će se i pustiti te napraviti pokoji korak bez pridržavanja. Nakon toga je samo pitanje dana kada će i samostalno prohodati.
Dakle, službenog i općeg pravila kada dijete staje na noge s i bez pridržavanja nema, ali postoje okviri unutar kojih je to očekivano. Ono što je potvrđeno, dijete se ne preporučuje podizati i oslanjati na noge do trenutka kada samo za to nije spremno, a posebno ne forsirati na hodanje, jer tako, se ne postiže ništa pozitivno, već se postiže upravo suprotan učinak. Djetetu treba dozvoliti razvoj njegovim tempom, a ne onim koji roditelji i okolina smatraju poželjnim i njima prihvatljivim.