Stručnjaci na to pitanje imaju vrlo jednostavan odgovor: bebe su spremne za lijepe note vrlo brzo nakon rođenja, pa čak i kad ih mama još nosi u trbuhu.
Velik broj istraživanja pokazao je da se muzički talent razvija od rođenja, pa do 9. godine (ili najkasnije do 11. godine). Nakon te dobi, prostor za razvoj određenih muzičkih vještina naglo se sužuje i ubrzano nestaje.
To ima smisla. Čini se da su naši mozgovi "umreženi" za učenje i procesuiranje obrazaca koje čujemo. To se najbolje vidi kod malene djece koje uče govor. Oni čuju određene govorne obrasce i intonacije u svom materinjem jeziku, a njihov mozak ih prerađuje i slaže u smislene grupe. Učenje govora čini se prirodnim procesom, a djeca ga uče s lakoćom i nekako "sami po sebi" svladavaju.
U ranoj dobi dijete ima sposobnost učenja više jezika (s jednakom lakoćom), dok odrasle osobe mogu naučiti strani jezik, ali ne na tako "prirodan" način i čisto (bez naglaska).
Isto vrijedi i za glazbu. Na najnižoj razini, glazba je sastavljena od iznenađujući malog vokabulara ritmova i periodičnih obrazaca. Ti osnovni obrasci razlikuju se od kulture do kulture (zbog čega, primjerice, japanska glazba zvuči drugačije od meksičke), ali osnovni princip glazbe koja je sastavljena od niza jednostavnih oblika, je isti.
Ti obrasci ili oblici mogu se smatrati osnovnim jedinicama glazbe, baš kao što su riječi osnovne jedinice nekog govora. Zasebne note su kao slova - one dobivaju značenje tek kad ih kombiniramo u određene oblike.
Dijete uči glazbene obrasce kada je izloženo glazbi u najintenzivnijoj razvojnoj dobi. Ti obrasci se, baš kao i kod govora, sažimlju i procesuiraju u njihovim glavicama, te postaju njihov prirodni glazbeni jezik. Slušanje glazbe u ranoj dobi, već kod beba, ima za cilj povezati dijete s glazbom na način koji će mu pomoći da se fokusira i uči osnovne oblike od kojih je glazba sastavljena.
Slušanje i procesuiranje glazbe u ranoj je dobi obično popraćeno i pjevanjem i plesanjem. Kao i kod govora, glazba se najbolje uči kada je cijela okolina uronjena u melodiju, kada su sva osjetila posvećena uživanju u glazbi.
Veći gradovi, poput Zagreba, imaju specijalizirane satove upoznavanja beba s glazbom (koncerti za bebe, Music Together i slično), no nema ništa loše u tome da bebe svakodnevno slušaju lijepu glazbu. Tempo pružanja iskustva slušanja glazbe odredit će sami roditelji. Oni koji su glazbenici, mogu svirati svojoj bebi, a oni mame i tate koji nisu, mogu učiniti sljedeće:
- Pjevajte svojoj bebi. Najjednostavije pjesmice i brojalice održale su se generacijama upravo zato što sadrže najjednostavnije glazbene obrasce i služe kao edukativno sredstvo.
- Kada slušate glazbu, plešite i radite pokrete ispred svoje bebe. Cilj je zadržati bebin fokus na glazbi.
- Uzmite dijete u naručje i lagano plešite i ljuljajte se s njome.
- Kad slušate glazbu, lagano plješčite ili tiho udarajte u ritmu. Isto tako, plešite s bebom u ritmu glazbe.
- Pripremite pjesmice i glazbu koja je nježna i jednostavna i puštajte je što češće u svom domu. Dovoljno je napraviti jednu komplicaju od 10 pjesmica koju stalno iznova puštajte. Faktor ponavljanja pomoći će bebi da lakše razumije glazbu i njezine obrasce.
Učenje glazbe koji na ovaj način gradite u svome djetetu trajat će do kraja života. Ukoliko kasnije u životu (bilo sa 7 ili 57 godina) on ili ona odluče naučiti svirati neki instrument ili se baviti pjevanjem, vaše će dijete već imati u sebi izgrađenu temeljnu muzikalnost, koja je zapisana u njegovom ili njezinu mozgu.
Čak i ako ne odabere glazbenu karijeru, vaše će dijete u sebi imati izraženo poštovanje prema glazbi do kraja života. Ova osnovna aktivna i pasivna glazbena iskustva u vrlo ranoj dobi nisu samo od koristi budućim glazbenicima. Ona vode do bolje kvalitete života kasnije, jer ljubav prema glazbi je dobar put da nam duša kroz život prima hranu i da kroz glazbu osjetimo neka nova ushićenja i ispitamo nove duhovne prostore.
Upoznajte svoju bebu s glazbom što ranije, ali na način koji je primjeren njezinoj dobi i s ciljevima koji su primjereni dobi bebe.