Kod bake uvijek ima kolača, sladoleda, bombona, pudinga i drugih slastica koje uvijek razvesele najdraže unuke. Ako mama i tata kažu "stop" slatkom, baka ili djed uvijek će naći načina da potajno zaslade djeci dan dok nitko ne gleda. Ma koliko to bilo slatko i na prvi pogled bezazleno, nova studija Sveučilišta u Helsinkiju potvrdila je da svako treće dijete koje čuvaju bake i djedovi ima prekomjernu težinu.
Baka i djed najbolje su rješenje kad je čuvanje djece u pitanju i tu nema nikakve dileme. Nakon nas, to su osobe koje najviše vole našu djecu. Ljubav iskazuju na niz načina, a jedan od njih su i slatkiši. Posebno su na slatkiše fokusirane oni bake i djedovi koji ih sami nisu imali kao djeca ili ih nisu mogli priuštiti svojoj djeci kad su bili maleni. Nerijetko od baka možemo čuti rečenicu "kad već mi nismo toga imali kad smo bili mali, neka oni uživaju".
Antti Tankskanen, autorica istraživanja, vjeruje da bake i djedovi nemaju nikakvih zlih namjera i da djecu nehotice guraju preko gornje granice normalne tjelesne težine, ali da utjecaj koji imaju na zdravlje djece više nije pozitivan.
Sveučilište u Helsinkiju provelo je istraživanje među 9000 britanskih obitelji i dokazano je da svaki treći 3-godišnjak kojeg čuvaju baka i/ili djed pati od prekomjerne težine ili pretilosti. U tako mladoj dobi to je itekako zabrinjavajuće. Prije ove, napravljena je još jedna studija 2010. godine, objavljena u stručnom časopisu The International Journal of Obesity, koja kaže da da je rizik za pretilost kod djece čak 34% veći ukoliko o njima brinu baka i djed. Ova studija imala je za cilj upozoriti nadležna državna tijela u Velikoj Britaniji da provedu sustavnu edukaciju baka i djedova koji su primarni skrbnici djeci o zdravoj prehrani i nutricionističkim smjernicama.
Druga strana medalje
Mnogi roditelji ovu i slične studije vide kao pokušaje da se roditeljstvo "profesionalizira". Što to znači? Razni stručnjaci za roditeljstvo i istraživači ovakvim i sličnim studijama pokušavaju nametnuti mišljenje da su neka shvaćanja, običaji, iskustva i navike starijih generacija roditelja staromodna, štetna, opasna u ova moderna prosvijećena vremena.
Sa svakim novim istraživanjem majkama i očevima se govori da ne smiju podizati svoju djecu na način kao što su to radili njihovi roditelji ili bake. S tog stajališta, ispada da su bake i djedovi loši uzori i u potpunoj suprotnosti s naprednim roditeljstvom 21. stoljeća. A sve se opravdava na način da živimo u kompleksnom svijetu koji se brzo mijenja pa je uvid u probleme roditeljstva koji imaju stručnjaci, mnogo kvalitetniji i vredniji od iskustva i intuicije majki i očeva.
Nekada su odgoj, obrazovanje, prehrana, njega, briga za djecu i roditeljstvo u najširem smislu riječi bile stvar roditelja i njihovih odluka unutar obitelji. Posljednjih godina struka i razni stručnjaci za roditeljstvo oduzimaju roditeljima samopouzdanje i stalno pod povećalo stavljaju njihove kompetencije. Ponekad se čini kao da više ne postoji povjerenje da mame i tate imaju dovoljno moralnih i intelektualnih kapaciteta unutar sebe da se snose s izazovima modernog doba, pa im se sve treba nacrtati, treba ih se stalno savjetovati, davati im smjernice, nadzirati ih i slično. Takav pristup modernoj obitelji imaju i zakonodavci, pa pokušavaju regulirati gotovo sva područja obiteljskog života raznim propisima i zakonima.
Osim roditelja pod povećalom su i bake i djedovi te se stalno preispituju njihove kompetencije. U ovoj zadnjoj studiji aludira se da predstavljaju rizik za dugoročno zdravlje djece i to je prilično ozbiljna optužba.
Ovakvim napisima i naslovima nagriza se i uništava povijesni obrazac u kojem su bake i djedovi smatrani utjelovljenjem mudrosti. Oni su posebne osobe koje djeci pružaju alternativni oblik brige i ljubavi. Oni su ti kojima djeca odlaze kada zapne komunikacija s mamom ili tatom. Zato je važno da s bakama i djedovima njegujemo odnos poštovanja i ljubavi, umjesto da umanjujemo njihovu ključnu ulogu u životima naše djece. Pa čak i ako to znači koju kockicu čokolade više.