U predstavi se po motivima iz bajke Neposlušno mače I. Bjeliševa, u dramatizaciji Romana Bogdana, propituju odnosi jednakosti i različitosti. Iz amorfnih mekanih jastuka nastaje priča o likovima koji se međusobno prepoznaju. U tome prepoznavanju oni su po nečemu isti, a po nečemu različiti. To je prepoznavanje osmišljeno u scenskoj igri lutaka i glumaca, koji uvijek postaju netko drugi, igrajući se svojom formom, glasovima, jezikom i smislom. Igraju se Matko, Tina i Luka, mačkica, ježić, vjeverica, zečić, bukva, hrast, jablan… i jedno mače, koje je otišlo predaleko od kuće i zalutalo.
Jeste li čuli za kognitivnu fleksibilnost? Ključna vještina za prilagodbu u svijetu stalnih promjena
Čarolija za stolom: Kako urediti blagdanski stol bez velikog troška