Prema jednoj studiji, psihološko zlostavljanje od strane roditelja povezano je s problemima mentalnog zdravlja njihove djece kada odrastu. Stvaranje otrovnog obiteljskog okruženja u kojem bi se tvoja djeca trebala osjećati sigurno i u miru moglo bi ih dugoročno oštetiti.
Većina ljudi nije namjerno toksična. Umjesto toga, način na koji smo odgajani, odnosi koje imamo ili vlastiti temperament mogu dopustiti da loše navike uđu u način na koji odgajamo djecu, a koji može negativno utjecati na naše dugoročne odnose s njima. To je jedna od (mnogih) borbi koja dolazi s ulogom roditelja - ne možemo uvijek točno odrediti postupamo li dobro ili ne u svakom trenutku.
Međutim, prepoznavanje toksičnog roditeljstva prvi je korak u spoznaji kako ga izbjeći sada, ali i u budućnosti, jer kao roditelji - nikada ne prestajemo učiti kada je u pitanju poboljšanje u ovom najzahtjevnijem poslu na svijetu. Upravo zato, nikad nije na odmet naučiti nešto novo što će nam potencijalno pomoći da imamo sretniji i zdraviji dom.
Uspoređivanje djeteta s braćom i sestrama ili prijateljima
Gotovo svim roditeljima nemoguće je ne primijetiti razlike u ponašanju, temperamentu pa čak i razmišljanju svoje djece. Međutim, prema stručnjaku za roditeljstvo dr. Justinu Coulsonu, najbolje je ne pridavati im pažnje. Djeca koja se stalno uspoređuju sa svojom braćom i sestrama, pa i vršnjacima temeljit će svoje samopoštovanje na tome, što bi ga u potpunosti moglo narušiti, kao i smanjiti motivaciju i povećati anksioznost, te utjecati na to kako se dijete hvata u koštac sa bilo čim kasnije u životu.
Opterećivanje djece sa svojim problemima
Svi mi imamo svoje osobne probleme, a oni bi mogli biti izuzetno teški za rješavanje ako imamo i djecu o kojoj se brinemo. Dobro je razgovarati s njima i pokazati im zdrav način izražavanja emocija, ali ne bismo ih trebali opterećivati vlastitim osobnim "stvarima". To može stvoriti čudnu dinamiku u kojoj dijete može postati roditelj ili prijatelj. Koliko god bili bliski sa svojom djecom, ne bismo se trebali obratiti im se za emocionalnu pomoć već im dopustiti da samo budu djeca.
Iskaljivanje osobnih frustracija na djeci
Nikada ne smijemo iskaliti svoju frustraciju na nekoga tko to ne zaslužuje, pogotovo ako ta osoba nije razlog za to, a osobito ako su u pitanju djeca. Djeca nikad ne bi smjela osjećati krivnju za nešto što apsolutno nije njihova krivica. Umjesto toga, trebali bismo prepoznati svoje emocije i razlog iza njih i dati si malo prostora i vremena da se smirimo.
Odbacivanje dječjih osjećaja
"Bit ćeš dobro", vrlo je popularan odgovor koji koristimo kada želimo uvjeriti svoje dijete da previše 'dramatizira' ili pretjeruje. Možda se čini kao nevina rečenica, ali zapravo nije. Moramo naučiti prestati odbacivati osjećaje svoje djece i umjesto toga ih prihvatiti, razgovarati o njima i ponuditi rješenja za njihove probleme, koliko god se nama činili mali, nevažni ili smiješni. Ne smijemo zaboraviti da su osjećaji koje osjećaju stvarni, a ponekad im treba više od toga da samo kažeš: "U redu je."
Biranje kazne umjesto poučne lekcije
Često je kazna najlakši način da se nosiš s nestašnim djetetom, posebno kad mnogi roditelji misle da je to upravo ono što bi trebali učiniti. No, u mnogim slučajevima kazna samo pojačava loše ponašanje, a ne ispravlja ga. Umjesto toga, roditelji bi trebali pokušati loše ponašanje pretvoriti u poučne trenutke. Na taj način dijete može naučiti zašto neki postupak ili ponašanje nije u redu. S druge strane, također bismo trebali ponuditi pozitivno potkrepljenje kad su djeca dobra. Objašnjenje je vrlo jednostavno: ako je određena radnja praćena pozitivnim efektima ona će biti učvršćena u pamćenju, a vrlo vjerojatno i u ponašanju, a jednako vrijedi i za obrnuto, odnosno kazne.
Konstantno kritiziranje djece
Kad prečesto kritiziramo svoju djecu, to ih može povrijediti na više načina. Studija pokazuje da djeca koja imaju kritične roditelje obraćaju manje pažnje na tuđe emocije. To ograničava njihovu sposobnost čitanja ljudi, što je vrlo važna vještina za izgradnju i održavanje odnosa.
Korištenje negativnih riječi za opisivanje dječjih postupaka
Što više koristimo negativne riječi s djecom, to više pati njihovo samopoštovanje. Mogu postati vrlo destruktivni, a negativne riječi mogu utjecati na njihovo ponašanje te na to kako vide i osjećaju sebe. Nazivanje djeteta "stidljivim", "neurednim", "plačljivim", "dosadnim", "tvrdoglavim" i tako dalje moglo bi imati ozbiljan negativan utjecaj na njih, čak i u vrlo mladoj dobi.
Nepoznavanje granica i 'gušenje' dječje neovisnosti
Ne dopuštajući svojoj djeci da budu neovisne osobe moglo bi izazvati vrlo toksičnu atmosferu. Pokušaj da saznaš sve o životu svog djeteta, obeshrabrivanje djeteta da slijedi vlastiti put i neprestano zadiranje u njezin/njegov osobni prostor jasni su znakovi uplitanja. To bi moglo ostaviti tvoje dijete bez snažnog osjećaja tko je, bez individualizacije, ali i bez sposobnosti rješavanja sukoba.