Empatija je sposobnost razumjevanja onoga što drugi ljudi osjećaju i poželjno je da ljudi mogu suosjećati s ljudima oko sebe. No biti empat nije isto što i suosjećanje s drugim ljudima. "Biti empat znači da osoba osjeća tuđe osjećaje kao da su njezini", objašnjava Antesa Jensen, stručnjakinja za emocionalnu inteligenciju. Prema stručnjacima, biti empat nije isto što i empatičnost, a istraživanje je pokazalo da su jedan do dva posto ljudi empati.
Postoje dvije vrste empata: fizički i emocionalci, ali i neke druge potkategorije. Fizički empati osjećaju bol, energiju i simptome ljudi oko sebe kao vlastite. "Također mogu imati somatske tegobe poput bolova u trbuhu, glavobolje i proljeva", kaže psihijatrica Shana Feibel. No puno češće se govori o emocionalnim empatima. "Empate su emocionalne spužve, a onda upijaju stres ljudi oko sebe - roditelja, prijatelja", dodaje psihijatrica Judith Orloff za Parents.com. Određeni znakovi pokazuju da je dijete empat, a neki od njih su sljedeći:
Osjetljivost
Najuobičajeniji znak da je dijete empat je osjetljivost, fizička i emocionalna. Osim toga mogu pokazivati i neke manje znakove, pa će im smetati etikete na odjeći ili glasni zvukovi. Empate je lako povrijediti, ali također mogu imati vrlo zrela razmišljanja o svijetu.
POGLEDAJ VIDEO: Sociologinja odgovara na pitanja o vršnjačkom nasilju
Dodatno vrijeme za sebe
Još jedan znak da se osjećaju drugačije od druge djece. "Puno vremena dijete želi biti samo i možda ima imaginarne prijatelje za igranje. Možda je usamljenik ili više voli biti s najboljim prijateljem ili samo s nekoliko ljudi. Također možda ne preferira timske sportove", objašnjava dr. Orloff.
Bol zbog osjećaja drugih ljudi
Gledanje kako neka osoba prolazi kroz bol može uznemiriti svako dijete, ali će jako pogoditi empata. Na primjer, ako svjedoči zlostavljanju. "Empatu će biti jako teško gledati zlostavljanje iako nije žrtva. Starije dijete bi moglo biti depresivnije/ili tjeskobnije zbog takve situacije. Možda će se izolirati, pa čak i postati neraspoloženo ili razdražljivo", objašnjava dr. Feibel.
Problemi kod suočavanja s emocijama
Empati se vrlo teško smiruju i potrebno im je više vremena nego drugoj djeci da se opuste nakon dana u kojem su se dogodile snažne emocije. "Mogu biti vrlo iscrpljeni i umorni, posebno nakon škole", kaže dr. Feibel.
Kako odgajati dijete empata
Odgajanje djeteta koje je posebno osjetljivo može biti iscrpljujuće, posebno ako je i roditelj empat. "Djeca imaju tendenciju da se prvo povežu s drugim ljudima i njihovim emocijama pa tek onda pokušavaju kontrolirati vlastite", objašnjava Jensen. Priča o stavljanju maske prvo sebi, a onda spašavaju drugih ljudi ovdje također vrijedi. A zato su važni sljedeći savjeti.
- Vrlo je važno naučiti dijete da upravlja stresom odnosno da je svjesno i da se brine za sebe. Dijete će tako naučiti kako se može smiriti. Vježbe disanja ili neki drugi alati mogu pomoći djetetu da izgradi vještine. Također je važno da roditelji osvijeste svoju količinu stresa. Samo kada su usredotočeni mogu se dobro brinuti za dijete, a onda ni dijete neće osjećati dodatni stres.
- Postavljenje granica je važno. Jensen objašnjava da empati imaju "veliko srce" zbog čega ne mogu ili im je jako teško odbiti zahtjeve drugih ljudi. Stoga je vrlo važno potaknuti dijete da nauči postavljati zdrave granice i da razmisli s vremena na vrijeme o situacijama u kojima se nalazi.
- Bez natrpanog rasporeda. Vrlo je važno ostaviti slobodno vrijeme u dječjem rasporedu. "Dijete treba imati slobodno vrijeme za sebe i važno je da se ne pretrpava aktivnostima", objašnjava kaže dr. Orloff. Ovo je možda teško u današnjem svijetu roditeljstva, ali je sasvim u redu dopustiti djetetu da se dosađuje.
