Dijete je bilo bolesno par dana pa smo s njim znali u par navrata zajedno zaspati. Sada već dva tjedna dijete ne želi spavati samo, niti u svom krevetiću. Ako uspije zaspati, budi se po par puta u noći i plače. Osim toga, ne želi zaspati ako se ne pokrije dekom po glavi. Ispočetka smo mislili da se nečega plaši, ali ne daje nikakve naznake za to. Pokušam mu ispričati priču, maziti, biti s njim dok ne zaspi, ali čim se odvojim od njega, krene plakati. Kod popodnevnog spavanja je isto tako. Pokušali smo i s podsticanjem u vidu nagrade, ali ništa. Savjet molim, jer postaje neizdrživo.
Odgovor:
Poštovana,
vidim da ste puno toga već pokušali i da dosta već znate o uvođenju samostalnog spavanja. Kod uvođenja novih navika često je i normalno da se u stresnim situacijama poput bolesti dijete vrati na stare, poznate navike koje mu ulijevaju sigurnost. Jednako kao što je vama bilo jednostavnije da kada je bolesno spavate zajedno, tako je i njemu sada draže i ugodnije da ste zajedno.
Ako ste u međuvremenu vratili zajedničko spavanje, to je u redu, i možete krenuti s ponovnim uvođenjem novih navika i rituala kada se uspostavi uobičajena količina spavanja bez prekida i kada ocijenite da ste vi i dijete spremni za promjene. Naime, svako uvođenje promjena u djetetove navike izaziva određenu količinu frustracije kod djeteta, a samim time i kod roditelja koji trebaju biti dosljedni i ustrajni, a istovremeno pomoći djetetu da se smiri kada je uznemireno i frustrirano.
Ako ste ustrajali u samostalnom spavanju, možete uz rituale uspavljivanja u djetetovom krevetiću, priču i maženje, pokušati pronaći i neku slikovnicu o spavanju kojom ćete približiti tu temu djetetu. Također, dobro je razmisliti o još nekim opcijama koje će pomoći vašem djetetu da se osjeća sigurnije u svojem krevetiću. Na primjer, možete odrediti plišanu igračku koja će biti uz njega ako se probudi bez vas. Možete kroz igru s lutkama pitati kako bi ono pomoglo medi/zeki da ostanu sami spavati. Najvažnije je razumjeti da dijete tek uči biti samostalno, umiriti se i regulirati vlastite emocionalne reakcije pa je uloga roditelja da mu u tome pomognu. To može biti zahtjevno, ali je nužno.
Uobičajeno je da se pri uvođenju samostalnog spavanja dijete na početku budi i traži roditelje. Treba s tim računati i organizirati da se djetetu priđe, umiri ga se i ponovno uspava. Nikako se ne preporučuje ostavljati dijete da plače i samo se nosi s frustracijom.
Nadam se da će vam neke od ovih smjernica koristiti