Plakala sam doslovno svaki dan i ujedno živjela za petak kad je dolazio doma i ostajao preko vikenda. Završio je fakultet u roku šest godina i vratio se u svoj grad tj. kod supruga, kćerke i mene u stan. Bila sam presretna što je opet zajedno s nama, što se vratio u svoj grad i naravno što je završio fakultet.
Nakon dva mjeseca dobio je i posao zbog čega smo svi bili sretni ali tada počinju i problemi s mojim sinom i njegova drastična promjena u odnosu prema meni i mužu. Počeo nas je vrijeđati, ne poštuje nas, svađa se s nama i jednostavno se udaljio od nas, zbog čega jako patim, plačem i teško mi je što je postao takav. Muž to opet lakše podnosi od mene dok ja jako patim zbog toga. Kada god bih pokušala s njim razgovarati, on nema vremena, kako kaže, za moje dosadne i glupe priče i jednostavno mi kaže da ga umaram. Ne znam kako da postupim više i kako bi uspjela povratiti onaj naš skladan i blizak odnos sina i majke?
Unatrag nekoliko dana govori da će otići od nas i živjeti sam kao podstanar. Razumijem da je to sada sasvim normalno i uobičajeno, ali molim vas da mi pomognete kako da podnesem to i sebi olakšam njegov odlazak koji mi pada jos teže iz razloga što više nije u dobrom i bliskom odnosu sa mnom kao s majkom. Brine me kako da ponovo uspostavim neki normalan odnos sa sinom, pogotovo iz razloga što se hoće odseliti od nas. Vjerujte da sam mu oprostila sve uvrede, svaku ružnu riječ, ali sve uzalud jer to mojem sinu ništa ne znači. Puno plačem i brinem se da sam došla u situaciju da se zdravstveno loše osjećam i često posegnem za sedativom. Molim vas da mi pomognete, da me posavjetujete što da radim i da li trebam doslovno nastaviti trčati za svojim sinom? Unaprijed vam se zahvaljujem.
Odgovor:
Draga mama,
odlazak djeteta iz doma može biti jako stresan za roditelje i razumijem da vam nije lako posebice jer je u isto vrijeme i vaš odnos sa sinom narušen. Koliko god bilo normalno (i poželjno) da vaš sin odseli, shvaćam da vam u ovom trenutku to nije utjeha. Kako da podnesete njegov odlazak? Zapravo je važno da se posvetite sebi i da ispunite svoje slobodno vrijeme. Iz pisma nisam razaznala jeste li u radnom odnosu ili u mirovini, te postoji li nešto što vas okupira većinu dana. Ako ne radite možda će biti zahtjevnije popuniti vrijeme, no moguće je. Sukladno svojim sklonostima pronađite stvari koje vas vesele i obuzimaju. Važno je da sebe doživljavate odvojeno od djece i da vaš identitet nije usko vezan uz majčinstvo. Postoje i druge uloge u vašem životu (supruga, prijateljica, susjeda…) i sada je vrijeme da i one dobiju na važnosti.
Kako popraviti odnos sa sinom? Teško je odgovoriti bez ikakvog znanja o tome što je točno rezultiralo time da se on narušio. Ne znam zašto se vaš sin ponaša tako kako se ponaša i postoji li nešto što ga u komunikaciji s vama smeta. Bilo koji odnos, pa tako i onaj između roditelja i djeteta, moguće je „popraviti“ samo ako to obje strane žele, ako su spremne jedna drugu saslušati, razumjeti i pronaći zajedničko rješenje bez „fige u džepu“.
Ako su roditelj i dijete potpuno drugačiji, nijedno ne može od onog drugog zahtijevati promjenu identiteta no mogu jedno drugo poštovati čak i kada se ne slažu. Za to je bitna komunikacija. Ako još niste, možete sinu reći da vam je stalo do njega i vašeg odnosa i da bi voljeli znati postoji li nešto što ga smeta u odnosu s vama. Recite mu da vam je važno da to iskomunicirate i možete mu predložiti da vam sam kaže kada bude našao vremena da s vama porazgovara. Nemojte forsirati.
Također bi vam savjetovala da potražite podršku stručnjaka. Razgovor sa stručnom osobom o svemu što vas muči može zaista pomoći da stvari vidite drugačijim očima i olakšati vam. Sretno!