Odvest ću je psihologu, ali ne znam kako doprijeti do nje? Bojim se da nisam dorasla zadatku, što sugerirate kako ne bi odrastala kao tužna i introvertirana curica?
Poštovana čitateljice,
iskreno mi je žao zbog vašeg gubitka. Vjerujem da je jako zahtjevno i teško suočavati se s tugom kod djeteta dok paralelno prorađujete vlastiti gubitak.
Kažete da vaša djevojčica tuguje, ali ne pokazuje. Važno je znati da se s gubitkom nosimo različito, svatko na svoj način. Tako i tugu pokazujemo svatko na svoj način, a vi ste je kod djevojčice ipak uočili. Ako dijete pažljivo slušamo i gledamo možemo uočiti koje emocije proživljava i procijeniti što je djetetu potrebno da bi se s njima uspješnije nosilo. Nastavite i dalje osluškivati kao što ste to do sada činili.
Djeca u dobi od 5 godina, zbog svoje kognitivne nezrelosti, teško razumiju gubitak ili smrt, ali su ga intuitivno svjesna. Zbog svoje ovisnosti o odraslima, s gubitkom se suočavaju s više straha i nesigurnosti. Djeca te dobi ne posjeduju rječnik kojim bi izrazila što misle i osjećaju.
Suočiti se s djetetom koje tuguje i pati posebno je teško jer nas ono suočava s našom vlastitom bespomoćnošću. Nastojeći zaštititi djecu od težine gubitka odrasli se često ponašaju kao da se ništa nije dogodilo te pokušavaju skrivati tugu i bol od djece. Djeca tako uče da tugu i bol ne treba pokazivati. Zato je važno iskreno pokazivati svoje osjećaje i otvoreno o njima razgovarati, razgovarati o umrlom i sjećati ga se te vlastitim primjerom podučiti dijete kako izraziti svoje misli i osjećaje. Ako se pitate što reći djetetu koje tuguje, kako razgovarati s djetetom o gubitku i preminuloj osobi, kako djetetu pokazati emocije koje i sami proživljavate zbog gubitka preporučam sljedeće članke: https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-s-djetetom-razgovarati-o-smrti-bliske-osobe/ , https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/kako-pomoci-djetetu-da-se-nosi-s-tugom-zbog-gubitka-bliske-osobe/ , https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/bazicni-osjecaji-kod-djece-tuga/ .
Povučena djeca, kakvom opisujete svoju djevojčicu, lakše će se izraziti kroz crtež ili rad s različitim materijalima kao što su plastelin, glina, papir i slično. Podržite svoju djevojčicu u takvim aktivnostima ako primjetite da joj je takav način izražavanja i prorade emocija prirodniji. Možete joj i čitati bajke ili priče, to na djecu djeluje iscjeljujuće. Čitanje priče možete učiniti vašim malim ritualom (npr. svaku večer prije spavanja). Rituali vraćaju osjećaj predvidljivosti i kontrole koji djeca izgube kada nastupe ovako velike životne promjene.
Nakon gubitka roditelja pred djecom je težak zadatak prilagodbe na drugačiji život što ponekad može zaustaviti normalan psihički rast i razvoj. Da bismo procijenili je li se proces tugovanja zakomplicirao i trebamo li potražiti dodatnu podršku važno je uočiti ne samo koja su prisutna ili odsutna ponašanja, nego i koliko se dugo i često pojavljuju. Ukoliko Vam se učini da je i nakon 6 mjeseci od gubitka tugovanje zakočeno ili da je na bilo koji način ometeno svakako se posavjetujte sa stručnjakom.
Nadam se da ćete uz predložene načine uspjeti doprijeti do svoje djevojčice. Čini mi se da Vas brine sramežljivost i introvertiranost koju kod nje uočavate pa Vam ovdje ostavljam poveznicu na jedan prekrasan članak za koji vjerujem da će Vam olakšati u komunikaciji i razumijevanju Vaše djevojčice ( https://klinfo.rtl.hr/djeca-2/predskolci/introvertirano-dijete-cesce-trazi-mirniji-kutak-bez-puno-podrazaja-gdje-ce-se-fokusirati-na-svoje-misli-i-osjecaje/) te jedan u kojem možete pronaći smjernice kako olakšati djetetu koje je sramežljivo (https://klinfo.rtl.hr/roditelji-3/roditelji/djecja-sramezljivost-ju-prevladati/).
Želim Vam puno snage u ovom procesu i ne zaboravite da je jednako važno da i Vi imate podršku u svom tugovanju.