Prije godinu dana skinuli smo pelenu (nije shvatila baš prebrzo, trebalo je par tjedana da se to stabilizira) ali kad je shvatila sve je bilo u redu. Odmah zatim skinuli smo i noćnu pelenu i ni tu nije bilo nikakvih problema. U tom razdoblju ona je krenula u vrtić i svaki dan se pokakala u gaćice. Ja sam to povezivala s kretanjem u vrtić, nije plakala zbog odlaska ali možda je to bila neka reakcija. Kakanje je trajalo nekoliko mjeseci i jedva se stabiliziralo, ali još uvijek se zna tu i tamo pokakati. Kad joj se kaka sjedne na pod i počne plakati, a onda drugi dan normalno pita. Taman kad pomislim da je razdoblje kakanja u gaće iza nas ona to ponovi. Molim Vas za pomoć. Što da radim? Da li da pustim da vrijeme napravi svoje ili da potražim stručnu pomoć? Da li je po vama to zabrinjavajuće ili sam ja preveliki paničar? Unaprijed zahvalna.…
Odgovor:
Draga mama,
kako mogu pročitati jako ste zabrinuti za svoju djevojčicu. Trenutno ne vidite napredak i pitate se kako joj pomoći, olakšati i učvrstiti prijelaz iz kakanja u gaće u kakanje na tutu. Ponekad djeca prilikom određenog stresnog događaja mogu ponovno početi kakati u gaće, iako su svojevremeno prestali to raditi. Bitno je imati na umu kako stresna situacija vašoj djevojčici ne treba nužno stresno izgledati i vama. Ponekad djeca mogu reagirati na mnogo manje odraslima uočljive životne situacije. Pitam se, kako joj je u vrtiću? Što kažu odgajateljice na cijelu situaciju? Jesu li one možda nešto primijetile što bi moglo dodatno stvarati napetost kod vaše djevojčice?
Može biti doista frustrirajuće vidjeti da se djevojčica opet pokakala u gaće taman kada ste mislili da je to savladano, no važno je da je se ne posramljuje, kažnjava ili kritizira. Time se može stvoriti još veći pritisak i dodatna napetost koja bi je sprječavala da obavi nuždu na tuti. Potrebno je da se djevojčica osjeća ugodno, opušteno i mirno. Od pomoći za dodatno opuštanje mogu biti rečenice poput: “Ponekad se može dogoditi da zaboraviš otići na wc kada osjetiš nuždu”. Takvom rečenicom mi joj ne potičemo osjećaj krivnje, neuspjeha, manje vrijednosti, a govorimo joj da je s njom sve u redu, smanjujemo joj osjećaj pritiska i dodatno opuštamo.
Kada vidite da treba obaviti veliku nuždu, potaknite je da ode na wc. Ponekad se djeca u frustraciji zalede i krenu plakati. Tada je potrebno umiriti je, primjerice zagrljajem, podržati i njegujući glasom poticati da ode na tutu na wc. U takvim situacijama važno je da joj odrasla osoba pruži sigurnost, umirenje i prihvaćanje.
Odvikavanje od pelena ponekad može biti dugi proces gdje je doista potrebno biti strpljiv i imati puno razumijevanja za dijete. Ustrajte i dalje, budite joj podrška i s vremenom bi se trebala riješiti pelena.
Predlažem da pratite produljuje li se razdoblje između dvije situacije kada se djevojčica pokaka u gaćice. Ako u narednom periodu neće doći do promjene preporuka je da se javite psihologu. Možete se javiti i kod nas u Centar Proventus kako biste dobili konkretnije smjernice za vaše dijete.
Želim Vam puno strpljenja i uspjeha.