Vjerujete li medijima?

Što su mediji: hobotnice, nužno zlo ili svakodnevna potreba?

Vjerujete li medijima?

Postali su neizostavnim dijelom naših života. Često čujemo: „Više ne čitam novine!“, a ima i osviještenih ljudi koji su izbacili TV iz svog doma ne želeći se opterećivati gomilama beskorisnih informacija. Možete vi izbaciti medije iz vašeg doma, no što god mislili oni i dalje pružaju prema vama svoje nevidljive krakove. U tramvaju ili autobusu u svega nekoliko minuta čut ćete glavne vijesti, češće doduše o nogometu ili pronevjeri, a mnogo rjeđe o premijeri neke predstave, ali definitivno to ne možete izbjeći (osim ako stavite slušalice i navijete glazbu tako glasno da vas izbace iz tramvaja iziritirani penzići).

No čvrsto ste odlučili da baš nećete kupovati tiskane časopise i dnevnike jer nisu jeftini. Osim toga dnevne novine ostavljaju tako lijepi trag na vašim rukama koji se savršeno brzo može preslikati na vašu svijetlu odjeću, a ne zanemarimo ni činjenicu o čemu mediji zapravo pišu. I onda prođe kraj vas mladi kolpolter noseći besplatnu varijantu novina i što ćete sad? Pa dobro kad je već besplatno bacit ćete samo pola oka na sadržaj i eto vas opet uvučenih u bombardiranje informacijama. I što je najgore? Uglavnom se iživcirate jer saznate što uskoro poskupljuje, INA je opet potajno preko noći povisila cijene benzina, a vi ste baš jučer htjeli napuniti auto gorivom, ali nije vam se dalo, PDV se opet povećava, jesen donosi i skuplje grijanje...

Da ne spominjemo rubriku koja je iz dana u dan sve veća: crna kronika. Nekad pomislim kakav želudac imaju novinari koji baš prate tu rubriku, jure od sudara do ubojstva, tamo intervjuiraju rodbinu žrtava koja je totalno izvan sebe, jedini im je cilj ugurati svoj fotić što bliže ozlijeđenima i, naravno, čim prije poslati vijest svojoj redakciji. Pitam se jesu li ti novinari totalno bez srca ili jednostavno prebace neki čip u glavi i to doživljavaju kao neki film kojeg gledaju u kinu...

U Hrvatskoj se njeguje senzacionalističko novinarstvo

No vratimo se mi medijima našim svagdašnjim, naklade su im sve manje, ljudi imaju sve manje novaca i što se događa? Zapravo u Hrvatskoj postoji nekoliko medijskih kuća koje vode igru, a budući da je sada trend spajanja tvrtki tako se spajaju i mediji. Vlasnici tih medijskih kuća bliski su ovoj ili onoj stranci ili državi pa u tom smjeru oblikuju i svoje vijesti. Više nažalost nema slobodnog, neovisnog novinarstva, već je jako na cijeni copy-paste (kopiraj i priljepi) tehnika. U današnje doba interneta i tiskani mediji samo preuzimaju vijesti uz neki sitni kozmetički zahvat i plasiraju ga čitateljima. No, koliko je u tome istine?

U Hrvatskoj se njeguje tzv. senzacionalističko novinarstvo, što je veći skandal to bolje. Zanima li vas doista koja manekenka ima umjetne grudi ili o čemu u utorak navečer razmišlja Ante Gotovac? Ili možda nova frizura Milanke Opačić? Ne mogu vjerovati koliko zapravo mediji potcjenjuju nas čitatelje, no u biti da se ne prodaju te teme ne bi ih se niti pisalo, zar ne? Zaključak je jednostavan, zanimaju nas tuđi životi, htjeli mi to priznati ili ne...

Moć medija je velika


Časopisi ili dnevnici više su ili manje žuti i žive uglavnom od reklama. Jeste li znali da veliki oglašivači imaju i mogućnost plasirati njima važne teme koje novinar obradi kao svoje i tako vam ih predstavi? Na primjer o važnosti konzumiranja mliječnih proizvoda (sasvim slučajno netko iz mljekarske industrije u tom broju ima oglas) ili o fantastičnim AHA kiselinama bez kojih niti jedna žena više ne bi smjela živjeti (a u blizini oglas nekog kozmetičkog proizvoda koji sadrži AHA kiseline) .

Drugim riječima mnogo je članaka naručeno, nema baš vjerodostojne niti provjerene informacije i zapravo na vama je hoćete li im vjerovati ili ne. Sklona sama provjeriti informacije koje mi ne drže vodu, no mnogi često vjeruju baš svemu što kaže TV i nisam jednom mami objašnjavala da to baš i nije tako...

Vjerujem da ćemo se u jednom složiti, moć medija je doista velika i u većoj ili manjoj mjeri djeluju na nas, kao što mogu nekoga učiniti zvijezdom (što je običaj kod nas) isto tako ga mogu i uništiti u sekundi. Zato kad čitate vijesti na internetu, gledate ih ili slušate, ostavite si mrvicu sumnje i ipak provjerite informaciju jer sigurna sam bit ćete zadovoljniji kad saznate pravo stanje stvari o temi koja vas zanima.

Ema Jurić