Svatko je barem jednom htio pobjeći od svega. Pobjeći od svakodnevice, obaveza, bezobraznih šefova, nepravde na poslu ili napetosti u kući. No je li to pravi izbor, upitali ste se svaki put. Na kraju svega odustajete, te se vraćate na smušeni posao, razdor u obitelji i svakodnevnim obavezama bez obzira koliko vas to tišti i rastužuje iznutra. Bilo kako bilo, nakon nekog vremena potpuno 'puknete'. Padate u depresiju ili vas stres toliko izmori da jednostavno dignete ruke od svega. Imate osjećaj kako nitko nije uz vas, kako se dotične stvari događaju samo vama, nemate volje za ništa, te odlazite u stanje 'biljke' i tamo ostajete sve dok se ne dogodi nešto doista lijepo, stignete se odmoriti, dovršite poslove na vrijeme i odlučite okrenuti novu stranicu. No nakon nekog vremena, opet sve iz početka. Nema nade, čini vam se. Dan za danom prolazi u istom tonu, boji i rasporedu, i već sve sitnice znate napamet. Recite stop samobullyingu. Vrijeme je da počnete slušati sebe i svoje tijelo.
Svatko od nas ima dan kada tijelo i um dođu u stanje iznemoglosti, no kada se to dogodi, ništa ne poduzimate. Najčešće iz straha. Što će se dogoditi ako danas ne odem na posao? Što ako ne stignem napraviti ručak? Što ako predstavim projekt na svoj način? Samo su neka od pitanja temeljena na strahu koja pune našu dušu teškim cementom. No jednom kada izgradimo cijeli asfalt slomimo se i naša podsvijest izrazito dolazi na vidjelo.
Nemojte dopustiti da vas okolina, radni odnos, neposlušnost djece ili nepoštovanje najbližih izbaci iz takta. Kada osjetite tu dozu prekipjelosti u sebi, grozno je iskaliti se na drugima, a još gore potisnuti u sebe. No upravo u tom trenutku, kada shvatite da duša, tijelo i um žele pobjeći od svakodnevnice nemojte se zapitati što bi bilo kada biste otišli, već jednostavno otiđite.
Bilo na sat vremena, cijeli dan ili cijeli tjedan. Ispušite iz sebe sav gnjev, stopite se s prirodom ili otiđite na mjesto gdje najbolje možete biti sami sa sobom. Pročitajte knjigu, otiđite na godišnji, priuštite si tretman u kadi. Odmorite se i razmislite o svemu ili nemojte razmišljati o ničemu. Nakon odmora biti će puno lakše predstaviti novi projekt, zatražiti povišicu ili se suprotstaviti s razlogom. Osim toga, puno lakše ćete dobiti što želite budete li smireni i ozračeni pozitivnom energijom nego stresni, raščupani i neispavani.
Koliko god da se činilo nemoguće otići i ostaviti obaveze, posao i kućanstvo iza sebe, sjetite se da će vaša nervoza i stres vrlo brzo sami netjerati tijelo da ode, što nas dovodi do još većeg stresa, emocija, nelagode i patnje. Osjetite li sami potrebu da odete, nemojte se ustručavati. Sjetite se da ste čovjek. Čovjek od krvi i mesa kojem treba odmor, san i opuštenost da bi nastavio živjeti u kolotečini koju život stvara. Zašto biste dopustili da vam život protekne u brizi za druge, nesigurnosti i vlastitoj smušenosti?
Odvojite vrijeme za sebe. Odaberite barem jedan ili dva dana u mjesecu kada ćete se posvetiti sebi, svojem tijelu i duši. Onime što vas najviše ispunjava srećom, veseljem i unutarnjom ljepotom.
Prije svega imajte na umu da se svakom čovjeku dogodi da povremeno želi otići. No to nužno ne znači da odmah utrčite u ured ljutiti predati otkaz samo zato jer nešto nije pošlo kako treba. Također, sigurno nećete otići na more mjesec dana ukoliko vam se više ne da kuhati i peglati. Kada tijelo traži bijeg od svakidašnjice, uvijek ga temelji na iznemoglosti, te osjećaju da doista i zasluženo trebate pobjeći od svega.
Nekada, kad smo ljutiti na sve doista nam dođe da se predamo. No to nije način i ukoliko vam prakticiranje bijega svako malo prijeđe u naviku, vrlo je lako moguće da jednom kada doista i budete trebali pobjeći, nećete imati prilike. Dakako, čovjek mora biti svjestan da su bijeg od svakidašnjice i bježanje od problema dvije potpuno različite stvari. Ljutnja se ne smije zamijeniti s iznemoglosti, ni sloboda sa stresom, jer ljutnja je trenutačna, a stres je duševna bolest koju treba liječiti odmorom.
Zato sljedeći puta, kada dođe dan ili vrijeme u kojem osjetite da su trenutačno stvari izvan granica i da ne možete podnijeti istu okolinu, nepravdu i osjećaj da biste najradije vrištali, počastite se bijegom, zasluženim bijegom od svega!
M.P.