Riječ neuspjeh se ne nalazi u mom vokabularu. Iskreno, ne mogu se sjetiti kada sam za sebe ili nekog drugog mislila da je neuspješan ili "gubitnik". To nije tako zato što sam ja savršena. Daleko od toga. Ja griješim svaki dan. Ali tu postoji razlika. Greške nisu neuspjesi. Greške su lekcije koje su smišljene da bi nas pokrenule u nekom drugom pravcu. A ideja o neuspjehu je nekako stalna – kao da je to nešto što se ne može promijeniti.
Pogledajmo neuspjeh kroz jednu usporedbu, jednu situaciju. Recimo da pokušavate otvoriti vrata i svom silom gurate i gurate, ali vrata ne mrdaju. Vi, očito, niste primijetili mali znak koji vam govori "povuci". Što biste vi napravili? Odustali i zaključili da ste totalno neuspješni u otvaranju vrata? To bi bilo malo dramatično, zar ne? Puno logičnije bi bilo da jednostavno promijenite svoj pristup: prestanete gurati i povučete. Problem riješen. Neuspjeh izbjegnut.
Čini mi se da osobe koje izjavljuju da su neuspješne imaju mentalitet žrtve. One slave neuspjeh kao dokaz da im se nikada ništa dobro neće dogoditi.
Žrtve će se žaliti da "povuci" znak nije bio dovoljno istaknut. One okrivljuju osobu koja je napravila vrata, koja ih je očito željela osramotiti. One upiru prste i optužuju svakog koga mogu, jer neuspjeh nikada nije njihova krivica. Očito je – drugi ljudi stalno pokušavaju smisliti nešto samo da bi im napakostili i natjerali ih na neuspjeh. Čak i nakon što vide znak, žrtve će često odustati i priznati poraz zato jer povlačenje možda uspijeva svima drugima, ali vjerojatno neće njima.
Zatim je tu neuspjeh radi samoljublja Tu su tvrdoglave osobe koje, kada vide znak, kažu: "Ako se ova vrata ne otvaraju kako ja želim da se otvaraju, onda ih nije vrijedno niti otvarati!". Oni dižu ruke i odlaze s osjećajem – da su barem zadržali svoje dostojanstvo.
Neuspjeh postoji samo onda kada dignete ruke, predate se i počnete mahati bijelom zastavom. Odustajanje, zbog kojeg god razloga, je istinski neuspjeh.
Neuspjeh nije ništa više od mjesta na cesti koja vodi do uspjeha, a na kojem se neki ljudi odluče zaustaviti.
Ali to nije trajno. Možete se ponovo pokrenuti i krenuti dalje tom cestom kada god zaželite. Vi svoju lekciju možete naučiti kad god želite. Možete se vratiti do vrata i slijediti napisane upute, povući. I tako će vaš "trajni" neuspjeh postati obična mala greška. To je lekcija za ubuduće. Kad god pristupite vratima, imat ćete iskustvo koje vas je nečem naučilo. Potražit ćete znak. Probat ćete gurati, a ako to ne radi, onda ćete povući. A isto tako ćete znati da ako jednostavno odustanete, nećete biti bliže svoj cilju da prođete kroz ta vrata.
A sve ovo što sam do sad rekla vrijedi za sve životne situacije. Samo je drugačije upakirano, naravno.
Cijela ideja da neuspjeh postoji i da je to trajno, nepromjenjivo stanje je samo iluzija. Osmišljena da se riješi, da iskorijeni, slabe, neuporne, žrtve i samoljubive. Vi pak se nemojte dati nasamariti i nasjesti, o čemu god se radi.
Izvor: eatyourcareer.com