Komunikacija je uspostavljanje odnosa. Ne možemo ne komunicirati– ljudi su samom svojom prisutnošću u određenom komunikacijskom odnosu. U komunikaciji prenosimo drugome neki sadržaj ili definiramo odnos prema tom sadržaju. To možemo činiti izgovarajući riječi – verbalna komunikacija - ili neverbalno – gestama, kretnjama, mimikom. Prema istraživanju Alberta Merhabiana, u komunikaciji sudjeluju riječi sa 7 %, glas sa 38 %, a mimika, geste i okolina – sa čak 55%. Stoga je važno pažnju usmjeriti ne samo na ono što se govori, nego i na neverbalne oblike, a oni nam također otkrivaju i ono što se nije željelo reći (Primjer: dobro sam – izrečeno s grčem lica i tihim glasom). Uspješna komunikacija utječe na odnose s drugim ljudima, sliku o sebi i samopoštovanje, uspjeh u školi, na poslu. I samopoštovanje bitno utječe na komunikcijske vještine. Tako ljudi visokog samopoštovanja govore uvjerljivo, bez puno oklijevanja, vode računa o drugima, spremni su priznati pogrešku, neverbalna komunikacija im je u skladu s verbalnom. Ljudi niskog samopoštovanja mogu imati „mlitav“ ili samozaštitnički stav tijela, nedostatak živosti. Osnovne komunikacijske vještine: 1. Davati izjave u prvom licu2. Slušati3. Shvatiti i prihvatiti razlike (odbaciti predrasude)4. Tražiti ono što želite, pri tome uvažavajući drugu osobu5. Potvrđivati drugima. Kako „dobro“ slušati? (Aktivno slušanje) 1. odlučiti slušati i usmjeriti pažnju na sugovornika2. gledati osobu u oči (ne «buljiti»), a slušanje popratite i drugim znakovima pažnje (kimanje glavom, izrazi lica, aha)3. postavljati pitanja – bolje ćete razumjeti što je osoba rekla i pokazati da stvarno slušate4. parafrazirati – ponoviti ono što ste čuli vlastitim riječima (Ako sam te dobro razumjela, misliš da…)5. ne previše govoriti6. ne prekidati  - ne treba dovršavati tuđe rečenice i pogađati što je osoba htjela reći7. naučiti šutjeti – to vam može pomoći da razmislite o onom što ste čuli ili da osoba kaže nešto za što joj treba vremena.8. izbjegavati ometajuće pokrete – ne gledati na sat, telefonirati… tada pažnja nije usmjerena na osobu koju slušate. Osobni jezik: jezik kojim možemo izraziti vlastite osjećaje, reakcije i potrebe te odrediti vlastite granice – prvi jezik kojim djeca počnu govoriti – a u njegovoj jezgri su: Želim / ne želim. Sviđa mi se / ne sviđa mi se. Hoću / Neću. Primjer: Dijete: Ne želim sada u krevet.Roditelj (koji poštuje): Želim da sada ideš u krevet.Roditelj (koji ne poštuje): Budi sad dobar dečko i napravi kako ti kažem.Ili:   Sad je dosta! Ideš u krevet kad ti se kaže i to je moja zadnja! „Ja poruke“ Izražavati se „ja-porukama“ znači: 1. osloviti osobu imenom2. reći koje vam ponašanje konkretno smeta3. kako se zbog toga osjećamo4. što bismo željeli da ta osoba učini umjesto toga Na primjer: „Ivo, kad ne pospremiš sobu kako smo se dogovorili, ljutim se. Molim te da to napraviš.“ Ovdje se naglasak stavlja na osjećaje i želje osobe koja ih izriče, za razliku od „ti-poruka“, npr.: „Opet nisi pospremio sobu na vrijeme, nikad ništa od tebe, baš si lijen“, gdje se koncentrira na drugu osobu i osuđuje njezin karakter, a ne ponašanje. Kako dati kritiku? - opišite ponašanje  kojim niste zadovoljni,  samo opisati konkretno ponašanje kratko i bez predbacivanja- objasniti zašto želite da ga promijeni- pokazati da razumijete djetetove osjećaje- jasno reći što očekujete- ne zaboravite pohvaliti i odati priznanje- iznosite kritika ponašanja, bez kritike ličnosti/osobe. Što  možete učiniti? - razvijati u komunikaciji osobni jezik i izražavanje ja- porukama- poticati dijete na komunikaciju s vršnjacima- poticati dijete na otvorenu i iskrenu komunikaciju s vama, uz poštivanje granica (postoje teme o kojima djeci nije ugodno razgovarati)- izricati želje i očekivanja jasno i nedvosmisleno; kad nešto tražite, upotrebljavajte kratke i jasne rečenice (Molim te, odnesi suđe u sudoper i obriši stol.)- ne dopustiti emocijama da prevladaju (vikati, prijetiti, kritizirati ili omalovažavati), već vježbati samokontrolu i govoriti smirenim tonom.

Tekst priredila: Anka Munić www.ti-si-sunce.hr

Više možete pročitati: 1.      Juul, Jesper (2006). Vaše kompetentno dijete. Zagreb: Naklada Pelago 2.      Juul, Jesper (2007). Znati reći ne mirne savjesti. Zagreb: Naklada Pelago 3.      Miljković, Dubravka – Rijavec, Majda (1997). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP 4.      Miljković, Dubravka – Rijavec, Majda (2002).  Bolje biti vjetar nego list. Zagreb: IEP 5.      Pantley, Elizabeth (2002). Savršeno roditeljstvo. Zagreb: Mozaik knjiga 6.     Reardon, Kathleen K. (1998). Interpersonalna komunikacija. Zagreb, Alinea