Tema o kojoj se godinama raspravlja i vječna podjela na dvije grupacije – oni koji vjeruju da muško-ženska prijateljstva ne postoje, ili da je to normalna i svakodnevna (ili ne baš tako svakodnevna) pojava. Bez obzira na kojoj ste strani, činjenica je da su muškarac i žena, egzistencijalno gledano, „napravljeni“ u jednu svrhu, a ta svrha nije prijateljstvo već razmnožavanje.
Treba reći i da se mi ne razumijemo najbolje niti s istim spolom... Žene se posvađaju oko sitnica, dok se muškarci potuku zbog nesporazuma, i nakon toga traže utjehu u suprotnom spolu, i najčešće ju dobiju. Tu se rađa prijateljstvo, no nažalost, u velikoj većini slučajeva - ne na duge staze. Kada se družite sa osobama istog spola ne primjećujete nikakvu želju za strašću i žudnjom, a kod druženja sa suprotnim spolom to nije tako i ta se želja može s vremenom roditi. E, upravo tu nastaju konflikti između različitih gledišta.
Neki od nas se kunu kako su već godinama prijatelji sa suprotnim spolom te kako između njih nema apsolutno nikakvog seksualnog naboja, dok drugi kažu kako uopće ne mogu uspostaviti prijateljstvo sa suprotnim spolom jer se, prije ili kasnije, s jedne ili obje strane rode nekakvi emotivni ili seksualni osjećaji.
Je li dobro imati miješano društvo ili pak se družiti samo sa osobama suprotnog ili istog spola ovisi o svakom ponaosob i svaka od ovih situacija može imati svoje dobre i loše strane.
Žensko društvo ako je realizirano u ranijoj dobi, najčešće ostane zajedno. Žene se međusobno bolje razumiju, podupiru i imaju razumijevanja, no s druge strane one su jedna drugoj konkurencija te se najčešće posvađaju upravo oko – muškarca. Žene također vole dominirati jedna nad drugom, te se često nadmeću koja je bolja ili bolje izgleda te koja će prva privući nečiju pažnju.
Muško društvo je slobodnije, manje kompliciraju, ne razmišljaju tri puta prije bilo kakve „akcije“, općenito se kreću „čoporativnije“ i nemaju potrebu razglabati o nebitnim stvarima u detalje. No i oni imaju međusobne probleme – nisu toliko emotivno vezani jedni za druge i ne mogu pričati baš o svemu. Osim toga, kod njih je također najčešći kamen spoticanja - suprotni spol.
Kad govorimo o muško-ženskom prijateljstvu, žene će se više prilagoditi i pokušati razumjeti drugu stranu, no ono do čega nam je zapravo najviše stalo je da se, ukoliko i imamo prijatelja suprotnog spola, to ne izrodi u nešto više. No taj strah zapravo i ne bi trebao postojati s obzirom da se tu radi o prelijepoj, potpuno ljudskoj stvari - prijateljstvu.
Sumnja će uvijek postojati, i, gledajući sa strane nikada ne možete saznati što se događa u mašti i općenito umu druge osobe. Što on zapravo osjeća prema vama? Kako vas vidi? Kad biste vi nešto poduzeli, tek toliko da vidite kako bi druga strana reagirala, kako bi on zaista reagirao?
Sumnja u vaše muško-žensko prijateljstvo samo je znak da to zapravo nije prijateljstvo. Kad biste nekog smatrali samo prijateljem, sumnja se ne bi rađala, niti s vaše niti, s druge strane.
Sigurno ste se u životu susretali sa parovima koji su nekada bili najbolji prijatelji, a sada su već godinama u čvrstoj vezi, ili pak s parovima koji su se kleli kako nikad nisu i neće biti ništa više od prijatelja ali su na kraju ipak na neki od način završili zajedno, bilo zauvijek, bilo na jednu noć... Možete li si zamisliti situaciju u kojoj bi se to moglo vama dogoditi, bez obzira na to koliko ste sigurni u svoje prijateljstvo?
Ukoliko zaista ne možete, to je onda pravo muško-žensko prijateljstvo. No, ukoliko postoji i tračak sumnje, tada još uvijek to prijateljstvo nije onakvo kakvim ga smatrate. Postoji li osoba suprotnog spola u vašem životu s kojim ste jako bliski, ali ste sigurni da se ne biste spetljali s njim čak niti da ostanete sami na svijetu? Ili pakm biste popustilii prerasli u nešto više?
Vjerujete li vi u muško ženska prijateljstva, i što ona za vas predstavljaju?
(Mim)