Plesačica Ivana Balić poručuje: 'Ples nije samo za talentirane - svi smo rođeni za ples'

Za neke je ples hobi, za druge način opuštanja, a za nju - način života. Povodom Svjetskog dana plesa, koji se obilježava 29. travnja, za Žena.hr razgovarali smo s Ivanom Balić, voditeljicom zagrebačkog plesnog centra Lemur, koja je novinarsku redakciju zamijenila plesnom dvoranom i danas podučava sve: od djece najranije dobi pa sve do odraslih. Otkrila nam je kako je tekao njezin plesni put, zašto je odlučila promijeniti karijeru i što za nju znači sloboda izražavanja kroz pokret.

Od prvih plesnih koraka pa sve do vlastitog plesnog centra, njezina priča pokazuje kako strast, upornost i ljubav prema pokretu mogu promijeniti cijeli život.

Privatni album

Kako je započeo vaš plesni put? Jeste li bili jedno od one djece koje je 'počelo plesti prije no što je naučilo hodati' ili je interes za ples došao kasnije? 

Moglo bi se reći da je bilo tako. Ples je od najranije dobi, sigurno od treće godine, bio i ostao dio moje svakodnevice. Kroz godine nekad je bio skriven samo u mojoj dnevnoj sobi, nekada otkriven u dvorani, nekada na pozornici. Ali sigurno je da svaki puta kada bih odlučila raditi nešto drugo, ples bi prije ili kasnije pronašao put do mene, kako bi postao središte mog zanimanja. Ples me čini sretnom i apsolutni je dio mog identiteta. Sloboda izražavanja, ljubav prema glazbi i ritmu gdje se samo prepustiš fluidnosti pokreta kroz ritam totalno su nesputani u meni. Danas imam svoj plesni centar Lemur, sad već niz godina.

Kako je točno išlo vaše školovanje na području plesa? 

Formalno i neformalno obrazovanje u plesu bilo je kombinacija edukacija, radionica i kontinuiranog usavršavanja. Ples je područje koje se uči cijeli život, i upravo to ga čini posebnim.

Po zanimanju ste novinarka, ali ste redakciju zamijenili plesnom dvoranom - zašto ste tako odlučili i jeste li ikad požalili? 

U novinarstvu me zanimala istina. No nije ju uvijek bilo moguće dati. Senzacionalizam mi je dosadan, ali novinarstvo mi je prekrasno zanimanje. U nekom trenutku, vrlo rano po završetku fakulteta, shvatila sam da senzacionalizam i novinarstvo idu sve više i više ruku pod ruku. A to me nije zanimalo. I tako sam promijenila smjer.  

Što je za Vas ples? Kako se osjećate dok plešete? Koje plesne vrste preferirate i zašto?

Ples je za mene radost, ali i izlaz. Izlaz iz svega što je kruto, jednolično i ide prema kolotečini. Ples je radost života i način da te vlastita kreativnost iznenadi. Ples je istovremeno smiraj i ushit. Ples je istovremeno težak i lagan, izazov i opuštanje. Donosi slobodu, prisutnost u trenutku i povezanost sa sobom i drugima. Najviše me privlače kreativni i izražajni oblici plesa, jer omogućuju autentičnost. Ali volim i različite plesne stilove. Cabaret, charleston, jazz dance su dio mog svakodnevnog zabavljanja. U Španjolskoj sam učila flamenco i voljela bih to ponoviti. S druge strane balet mi je čista meditacija i izuzetno ga volim i cijenim. Isto tako i suvremeni ples. Jako volim i afričke plesove gdje su zaista korijeni plesa. Sretna sam što sam imala priliku plesati ih na radionicama u Americi i u Beču. Ovdje u Hrvatskoj mi se uvijek preklapaju rasporedi. Ali to je iskustvo koje bih svakome preporučila. 

Žena.hr

Danas živite od plesa - podučavate djecu i odrasle? 

Da, radim i s djecom i s odraslima, i svaki uzrast nosi svoje posebnosti. Djeca donose spontanost, a odrasli svjesnost i motivaciju - kombinacija koja me jako ispunjava.

Zašto je ples idealna aktivnost za djecu? Što uče kroz ples? 

Ples potiče razvoj motorike, koordinaciju, ravnotežu, osjećaj za ritam, pravilno držanje, ali i emocionalne i socijalne te svakako kognitivne vještine. On je sveobuhvatan i izvrstan za svaku životnu dob. Djeca se kroz ples uče izražavati pokretom i plesom, surađivati i razvijati samopouzdanje.

Najmlađa djeca koju podučavate imaju samo dvije godine - kako je to moguće s tako malom djecom? Na što najbolje reagiraju? 

Rad s tako malom djecom temelji se na igri, glazbi i odnosu. Djeca najbolje reagiraju na strukturu kroz plesne aktivnosti, ponavljanje i sigurnost koju im pruža prisutnost roditelja koji su s njima na satu. Istraživanja pokazuju da plesne i glazbene aktivnosti koje se nude u prijateljskom, sigurnom i višesenzornom okruženju poboljšavaju cjeloživotno učenje i neurološki razvoj.

Privatni album

Što je zapravo Intellidance metoda po kojoj djeca plešu u vašem studiju? Kako je ta metoda, poznata u svijetu, došla u Hrvatsku? 

Intellidance® je jedinstvena serija kreativnih plesnih programa napravljenih za poticanje sveobuhvatnog razvoja djeteta u dobi od tri mjeseca do pet godina. Intellidance je 2008. godine osnovan u Kanadi i do sada dobio brojna priznanja i nagrade. To je razigran i kreativan pristup obrazovanju i usvajanju pokreta od najranijeg razdoblja djece. Intellidance programi temelje se na trenutačno najboljim postojećim svjetskim praksama i preporukama u razvoju i obrazovanju djece rane i predškolske dobi, a cijeli program je prožet s puno zabave! Ovaj programski model kombinira istraživanje s plesom, glazbom, verbalnom i neverbalnom komunikacijom, usvajanjem hrvatskog i engleskog jezika te s igrom namijenjenom za njegovanje najmlađih plesača.

S djecom plešu i roditelji pa i bake i djedovi - kako se oni snalaze? Čujemo da dolazi i sve više tata...

Kada sam prije devet godina krenula s tim programom za djecu, jako rijetko su na satove dolazili tate. Kasnije se to promijenilo i sada dolaze svi. Možda još u početku tate dođu s dozom nelagode, ali vrlo brzo se opuste.

Možete li se prisjetiti neke smiješne anegdote s plesnog sata za najmlađe? 

Ima ih puno. Na primjer, kada smo na satu Intellidancea učili koncept 'dijelovi tijela'. Ja sam pokazivala djeci nacrtane pokazne slike s različitim dijelovima tijela i onda smo naglašeno plesali s tim određenim dijelom tijela koji je bio na slici (ruka, rame, koljeno, stopalo, lakat, glava, kukovi...). Kada je aktivnost završila, jedan je dječak od tada dvije i pol godine uzviknuo, 'moja mama ima velike cice'. Mama koja je bila pored njega u trenutku je sva pocrvenjela. Mi svi odrasli smo naravno prešli preko toga kao da nismo ništa čuli. Ali ipak spontano smo vrlo brzo svi zajedno i s tom mamom prasnuli u smijeh. Tog dijela tijela nije bilo na pokaznoj slici i očito je njemu bilo važno da ga istakne kada je shvatio da je ta aktivnost završila.

Žena.hr

Vjerujete da smo svi rođeni plesači - što to konkretno znači u praksi? 

To znači da svi imamo urođenu potrebu za kretanjem i izražavanjem kroz tijelo. Ples nije rezerviran za “talentirane”, već je dostupan svima - samo ga kroz odrastanje često zaboravimo prakticirati i to često iz srama. Što je šteta. Ali sve više ljudi pleše i to me jako veseli. 

BROJNE PREDNOSTI

Zašto svi pričaju o pilatesu? Ovo su razlozi zbog kojih ga žene obožavaju