"Samo još jedna kocka čokolade... pa evo, jedan red..." Koliko puta si to rekla sama sebi? Znaš da ne trebaš, znaš da ti neće biti dobro poslije ako pretjeraš, ali taj trenutak... onih par sekundi užitka pobjeđuje sve razloge i odluke koje si imala samo nekoliko minuta ranije. Ako ti je ovo poznato, nisi slaba, nisi neodlučna, nisi nedisciplinirana. Nisi "ovisna o šećeru" zato što nemaš karakter. Stvar je u tome da tvoje tijelo i mozak rade ono što su evolucijski naučeni raditi. Mozak troši oko 20 posto ukupne energije tijela, a glukoza mu je glavno gorivo.

Začarni krug iz kojeg je teško izaći

Kada pojedeš nešto slatko, razina glukoze u krvi brzo poraste i mozak to registrira kao nagradu. Signalizira da si učinila nešto “dobro” jer je energija osigurana, i to još jako brzo i jednostavno. U tom trenutku luče se dopamin i endorfini, isti oni hormoni koji se aktiviraju kad doživiš nešto ugodno, poput zaljubljenosti ili shoppinga. Zato te slatko smiruje i veseli. Nije to samo slabost, to je i neurokemijska reakcija.

Problem nastaje kada taj mehanizam, koji je nekad služio da nas održi na životu u doba kad je hrana bila rijetka, danas radi protiv nas. U svijetu gdje je slatko na svakom koraku znanstvenici su pokazali da šećer aktivira iste dopaminske puteve u mozgu kao i neke psihoaktivne tvari. Ne u istom intenzitetu, ali princip je isti, što češće mozak dobiva "nagradu", to više treba da bi osjetio isti učinak.

Još jedan začarani krug je kad pojedeš puno slatkog, glukoza naglo skoči, a zatim brzo padne. Taj pad mozak doživljava kao alarm da energija pada, i da je treba još. Rezultat je taj da ponovno posežeš za slatkim i cijeli ciklus se nastavlja. Uz to, inzulin, hormon koji regulira šećer u krvi, postaje sve manje osjetljiv na te nagle skokove. Tijelo ga počinje proizvoditi sve više, što dugoročno može voditi prema inzulinskoj rezistenciji i drugim metaboličkim poremećajima.

Želja za slatkim često nije samo fizička nego i emocionalna. Kad smo pod stresom, razina kortizola raste. Kortizol je hormon, koji između ostalog, povećava želju za brzom energijom a to je upravo ona koja dolazi iz šećera. Ako se tome pridoda i manjak sna, iscrpljenost, mentalno opterećenje i stalni stres, dobit ćeš recept za popodnevni napad na slatko. Tijelo ne traži čokoladu, ono traži odmor, sigurnost i dopamin.

Koji su izvori šećera na koje biste trebali pripaziti?

• Gazirana pića mogu sadržavati velike količine šećera kao i zaslađeni negazirani sokovi.
• Čokolada, keksi, kolači, bomboni i ostali slatkiši osim što sadrže velike količine šećera, sadrže i zasićene masti.
• Slatki doručak -lako je priječi iz zdravog u nezdravi slatki doručak. Ovdje ulaze pahuljice s dodanim šećerom, zaslađeni jogurti...
• Umaci
• Instant juhe
• Grickalice

Pomoć u odvikavanju

• Postupno smanjite unos šećera. Radikalne promjene nisu realne ni održive, a i naše tijelo ne voli kad ga se "kažnjava". Kod radikalnog prestanka veća je šansa da će doći do krize i ponovnog konzumiranja, možda još i u većim količinama. Umjesto toga preporučujem vam postupno smanjenje unosa šećera, kako bi se organizam lakše prilagodio.
• Povećajte unos vlakna i proteina. Ova hrana će vam produljiti osjećaj sitosti i smanjiti želju za slatkim.
• Spavajte dovoljno
• Kontrolirajte stres. Želja za slatkim često je emocionalni odgovor na stresne situacije. Stres može potaknuti emocionalno prejedanje, a u tim trenucima tijelo uz masnu traži i slatku hranu. Pokušajte reducirati stres i pronađite načine suočavanja s istim.

Kroz ovaj proces važno je biti strpljiv, konzistentan i pratiti svoj napredak. Nije važno brzo postići cilj već stvoriti put kojim će nam biti ugodno koračati. Slatko ne treba u potpunosti nestati iz naših života, ali ne smije ni upravljati njime.

SAVJET LIJEČNIKA

Petra Meštrić za Žena.hr: Smršavjela sam 19 kilograma, ali ovi trikovi i rutina su mi pomogli da ostanem vitka

SAVJET LIJEČNIKA

Petra Meštrić za Žena.hr: Sezonske respiratorne infekcije - evo kako ih prevenirati i liječiti