Petra Meštrić za Žena.hr: Kako znati je li dijete spremno za školu?

Svake godine pred upise u prvi razred roditelji rade istu stvar. Kupuju radne bilježnice, vježbaju pisanje slova, brojeve, čitanje... Ne znam jeste li znali da postoje i pripreme za upis u prvi razred?

I ništa od toga nije loše, naprotiv. Ali dijete ponekad još uvijek ne zna samo obući jaknu, obuti tenisice, sjediti na miru bez mobitela i drugih distrakcija, pažljivo pratiti uputu... I mislim da bi trebalo malo više posvetiti pažnje tome što zapravo znači biti spreman za školu.

Što djeca trebaju znati za upis u školu?

Roditelji često misle da dijete na testiranju mora znati skoro pola gradiva prvog razreda. Ali, iz mog iskustva rada u ambulanti školske medicine, problem zapravo nije znanje, već nesamostalnost.

Danas imate dijete koje zna koristiti mobitel, otvoriti crtić na Youtube kanalu, ali ne zna samo zakopčati jaknu.

Prvi razred nije natjecanje u znanju. U školi je puno važnije može li dijete pratiti uputu, sjediti na mjestu, dići ruku, čekati na red, pitati kad nešto ne razumije, izvaditi svoje stvari i spremiti ih u torbu te funkcionirati i komunicirati u školskom okruženju i s vršnjacima, ne oslanjajući se na odraslu osobu.

Mislim da roditelji danas često podcjenjuju koliko je djeci teško nositi se s neuspjehom, frustracijom i čekanjem. To je ono što sam ja primijetila. Čim im zadatak nije zabavan, gube motivaciju, znaju odustati kad treba uložiti malo više truda, te vrlo često traže ekrane. A škola je puna situacija gdje će trebati čekati na svoj red i zadataka koji i nisu baš zanimljivi.

U školi treba čekati red, sjediti na mjestu, slušati drugu djecu. Postoje situacije gdje neće znati odgovor i nekad će nešto biti teško. I upravo se tu vidi razlika između djeteta koje je stvarno spremno za školu i djeteta koje je samo naučilo napamet neke stvari.

Shutterstock

Najveći problem kod djece

Smatram da je za dijete važno da zna samo otići na wc, oprati ruke, obući se, pospremiti za sobom, komunicirati s učiteljima i vršnjacima, poslušati jednostavniju uputu, pričekati red i razumjeti da nije uvijek sve po njegovom.

I iako zvuči dosta banalno, to su ozbiljne stvari u toj dobi.

Lijepo je kad djeca pokazuju interes za učenje ali smatram da se ne bi trebao raditi preveliki pritisak.

Iskreno, nekad me više zabrine dijete koje se ne zna odvojiti od mame bez suza nego dijete koje ne zna sva slova, ali je samostalno.

I još jedna stvar koja zna iznenaditi mnoge roditelje, djeci danas fali dosade. Stalno ih se zabavlja. Ima jako puno podražaja, svjetla, zvukova... A baš uz dosadu djeca razvijaju maštu.

Ono što me osobno brine je kad dijete od šest godina ne može izdržati kratku procjenu na upisu, a da ne traži mobitel. I tome bih voljela da roditelji posvete više pažnje.

Svako dijete prije škole trebalo bi imati osjećaj sigurnosti, samostalnost i sposobnost funkcioniranja s drugom djecom u kolektivu.

Smatram da je to važnije od toga zna li dijete sva slova abecede. Škola nije samo učenje slova i brojeva, iako ne umanjujem ni tu komponentu. Ali škola je i prvi ozbiljan ulazak djeteta u sustav gdje više ono nije jedino i najvažnije na svijetu. Tamo mora znati dijeliti pažnju, surađivati, poštovati pravila, biti strpljivo, pogriješiti, prihvatiti sugestiju i nastaviti dalje. Ono što je jako važno za svako dijete su osnovne životne vještine. Učiti kroz svakodnevne situacije i graditi sigurnost u sebe.