Kada ljudi stignu na kraj nekog puta počnu razmišljati što su mogli/trebali učiniti bolje ili drugačije. Zamisli nekoga tko je na kraju života, još je tu, ali svjestan i da je stiglo njegovo vrijeme da se polako oprosti. Razmišljat će o odnosima sa svojim najbližima, nekim grijesima iz prošlosti, nježnim i zabranjenim ljubavima. Putovanjima na koje nije otišao ili poslovnim mogućnostima koje se nisu ostvarili. Nitko neće razmišljati o sastancima na poslu, konfekcijskom broju odjeće, svađi sa susjedom ili nekim materijalnim stvarima koje si nisu mogli priuštiti.
Najčešća žaljenja? Iskustva ljudi su pokazala da u zrelim godinama ljudi najviše žale zbog toga što nisu bili autentični, više uživali, ali i bili prisutniji uz ljude koje vole. "Kada su ljudi mladi čini im se da je svijet ogroman i ispunjen beskonačnim mogućnostima. No kako ljudi stare shvaćaju da se nije tako i sve češće se pojavljuje 'što ako', a svima postaju jasnija životna ograničenja. Ljudi koji su svjesni sebe lakše iskorištavaju mogućnosti koje život nosi. Dok oni koji manje razmišljaju o sebi češće imaju živote koji vode do žaljenja", objašnjava klinička psihologinja Carla Marie Manly i autorica "Joy From Fear".
Ljudi na kraju života najčešće žale zbog sljedećih pet stvari, objasnila je Bronnie Ware u knjizi "The Top Five Regrets of the Dying", ali ne treba doći do zrelih godinama kako bi se shvatilo što nije bilo dobro i za čime bismo mogli žaliti. Kako objašnjava psihologinja, da bi život bio ispunjen nije potrebno odmah činiti velike rezove, treba započeti s malim stvarima i integrirati određenu naviku ili promijeniti način razmišljanja. Možda je za početak najvažnije osvijestiti svoj život i spoznaju da vrijeme brzo prolazi, a zatim hrabro i snažno krenuti u ostatak života i ne učiniti sljedeće pogreške.