Elizabet Takač iz Darde pored Osijeka ne samo da radi dva posla, nego pronalazi vrijeme i za hobije. Radi u Romskom resursnom centru kao projektni asistent i financijski administrator te uz to u Centru za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek. U slobodno vrijeme ova svestrana mlada žena uživa u putovanjima i bavi se folklorom.
„Kontinuirano nadograđujem svoje znanje i vještine - upravo je to ono što najviše volim u svom radu u civilnom sektoru jer je širok spektar mogućnosti otvoren za sve pojedince koji se žele pronaći i izgraditi. Što se tiče formalnog obrazovanja planiram diplomirati, ali još uvijek istražujem u kojem smjeru bih išla dalje, dok u međuvremenu ne propuštam prilike za usavršavanje. Želim postati najbolja verzija sebe koja može pridonijeti pozitivnim promjenama u društvu“, kazala nam je 29-godišnja Elizabet.
Putovanja voli i 26-godišnja Marina Oršuš, a njezina velika ljubav je i glazba. Trenutno završava osposobljavanje za zanimanje u ugostiteljstvu, no želi se i dalje školovati:
„U budućnost želim završiti srednju školu kako bih mogla završiti tečaj za Romskog pomagača u nastavi, jer je to posao u kojem se vidim. Jednog dana ću možda i upisati fakultet, jer bih onda imala puno više mogućnosti za zaposlenje“, otkriva ova mlada majka dvoje male djece, koja ima još jedan važan cilj:
„Moj je san za budućnost pružiti svojoj djeci sve što im treba u životu i podići ih na noge.“
Diplomu želi i naša najmlađa sugovornica, 16-godišnja Kristina Oršuš iz Orehovice, učenica drugog razreda srednje škole u Čakovcu.
„San mi je postati policajka i zato se svakako želim dalje školovati. Srećom, školovanje mi omogućuje moja obitelj koja mi je ujedno i najveća podrška“, kazala je Kristina koja se u slobodno vrijeme bavi jahanjem.
Djevojke su aktivne u Romskoj organizaciji mladih Hrvatske koja se zalaže se za uključenje Roma u društvo – organizacije kao što je ova pomažu mladim Romkinjama i Romima da lakše ostvare svoje ciljeve.
„Organizacija je zamišljena kao platforma za mlade kako bi oni sami definirali probleme i onda kreirali rješenja. Dakle, vođena je od mladih za mlade. Često se bavimo temama poput diskriminacije, zapošljavanja, neformalnog i formalnog obrazovanja, stipendijama, mogućnostima obavljanja prakse ili staža. Mladi koji uđu u civilno društvo, nakon što steknu iskustvo, postaju mentori drugoj djeci koja su mlađa od njih, pomažu im i oko škole, ali i oko praktičnih stvari koje toj djeci trebaju kad dođu u Zagreb iz sela i manjih mjesta – od upoznavanja javnog prijevoza do prebacivanja liječnika", pojašnjava Siniša-Senad Musić, potpredsjednik Organizacije.
„Smatram da se mladim Romkinjama može pomoći tako da ih se informira o svim mogućnostima za koje ni one same ne znaju da ih imaju, a vezane su za njihovo školovanje i zaposlenje. Također smatram da bi im trebala neka vrsta psihološke pomoći koja bi im dala podršku kako bi spoznale da u nekim stvarima nisu same te da i one imaju pravo glasa“, smatra Marina koja priznaje kako joj je najteže bilo vrijeme kad je zbog trudnoće bila prisiljena prekinuti školovanje.
Marinin najveći uzor u životu njezin je stric, Željko Oršoš, koji je upisao Medicinsku školu i sada je vrlo uspješan u svom poslu. Ova mlada majka 7-godišnje djevojčice i 4-godišnjeg dječaka tvrdi kako dosad nije nailazila na diskriminaciju - no iskustva drugih djevojaka su drugačija. Tako Jovana Petrović iz Darde pored Osijeka tvrdi kako se često suočava s diskriminacijom – i to višestrukom:
„Neromsko društvo se prema meni odnosi diskriminatorno, iz njima, ali i meni poznatih razloga. Imam tamniju put i žena sam. Što se tiče romskog društva, kada ne činite što i ostali, razlikujete se, te niste ukalupljeni i ljudima to smeta, zbog toga mi redovno lijepe različite etikete“, priznaje ova 27-godišnjakinja.
Jovana je aktivistica u civilnom sektoru već duže od 10 godina, a zaposlena je u udruzi Romski resursni centar.
„Rad u civilnom sektoru omogućava stjecanje različitih znanja i vještina pa sam se uvijek trudila ne propuštati takve prilike. Budući da mi se sviđa rad s djecom, ako se ikad odlučim dalje se školovati, odabrat ću taj smjer. Inače, moj je san da sva djeca imaju istu startnu poziciju te da im se omoguće jednaki uvjeti za obrazovanje. Solidarnost, pravednost i toleranciju smatram ključnim za dobar 'suživot' i zadovoljno društvo“, tvrdi Jovana koja kaže kako joj je, srećom, obitelj uvijek bila velika podrška. Ipak, kao ženi pripadnici nacionalne manjine nije joj uvijek bilo lako.
„Sve teške situacije u životu, navele su me da se izdignem iz toga i postanem bolja verzija sebe, osoba koja se neće hraniti tuđom nesrećom, već će pokušati pomoći“, zaključila je Jovana, jedna od mladih žena koje svojim primjerom drugim mladim ženama utiru put prema boljem, tolerantnijem i pravednijem svijetu.