Život je putovanje, a na tom putu često nosimo teške terete starih rana, ljutnje i razočaranja. Oni se nakupljaju i, prije nego što shvatimo, počinju blokirati našu sreću. No, dobra je vijest da možeš otpustiti taj teret i krenuti naprijed, a da pritom ne moraš zaboraviti što se dogodilo. Otpuštanje ljutnje nije usluga onima koji su te povrijedili, već dar iscjeljenja koji poklanjaš samoj sebi.

Oprost ne znači zaborav

U našoj je kulturi duboko ukorijenjena ideja „oprosti i zaboravi“, no ona je u svojoj srži pogrešna i psihološki neodrživa. Osim u slučaju ozbiljnih neuroloških stanja, gotovo je nemoguće izbrisati sjećanje na duboku nepravdu. Ako postaviš zaborav kao uvjet za oprost, osuđuješ se na neuspjeh i frustraciju. Praštanje nije amnezija, ono je svjesna odluka da oslobodiš negativne emocije koje te vežu za bolan događaj. Sjećanje ostaje, ali s vremenom gubi svoju moć i emocionalnu oštricu. Cilj nije izbrisati prošlost, već smanjiti njezin utjecaj na tvoju sadašnjost.

Put iscjeljenja je proces, a ne trenutak

Koliko god slušala priče o čudesnim „trenucima oprosta“, važno je znati da je istinsko iscjeljenje proces. Počinje jednom odlukom, ali se na njoj ne završava. To je putovanje koje zahtijeva strpljenje, suosjećanje prema samoj sebi i realna očekivanja. Napredak vjerojatno neće biti linearan; bit će dobrih i loših dana, koraka naprijed i pokojeg koraka unatrag. To nije znak neuspjeha, već dio puta.

Psiholozi razlikuju dvije vrste oprosta: onaj temeljen na odluci i onaj emocionalni. Odluka da oprostiš prvi je, važan korak u kojem odlučuješ prestati s predbacivanjem i željom za osvetom. Međutim, pravo olakšanje donosi emocionalni oprost, kada se negativni osjećaji poput ljutnje i ogorčenosti postupno zamijene neutralnijim ili čak pozitivnim emocijama.

Kako si možeš pomoći na tom putu

Prvi je korak prepoznati i prihvatiti vlastite osjećaje. Dopusti si osjetiti ljutnju, tugu i povrijeđenost bez osuđivanja. Te su emocije prirodna reakcija i trebaju svoj prostor kako bi mogle proći. Dok ne možeš kontrolirati koja će ti sjećanja navirati, možeš svjesno upravljati svojom pažnjom. Kada se pojavi bolna misao, primijeti je, ali onda nježno preusmjeri fokus na sadašnji trenutak, na svoj dah ili na ono što radiš.

Unsplash

Također, važno je shvatiti da oprost ne zahtijeva pomirenje. Možeš oprostiti nekome, a istovremeno postaviti čvrste granice kako bi se zaštitila. Ponekad je najzdravija odluka zadržati distancu od osobe koja te povrijedila. Oprost se događa unutar tebe i ne ovisi o drugoj osobi, njezinu kajanju ili isprici.

Iscjeljenje nije linearno i ne događa se preko noći. To je proces koji se odvija u valovima boli, otpuštanja, novih uvida i transformacije. Budi strpljiva sa sobom, vjeruj u svoju sposobnost zacjeljivanja i znaj da zaslužuješ biti slobodna od tereta prošlosti. Svaki, pa i najmanji korak naprijed je pobjeda. Kreni dalje s lakoćom i otvorenim srcem prema novim prilikama koje te čekaju.