Kad se toliko toga događa oko nas na globalnoj razini, naše se emocije i svakodnevne odluke čine beznačajnima u usporedbi s njima. Pomisao na preispitivanje onoga što nam se događa iznutra može se činiti preplavljujuće i počinjemo kliziti prema destruktivnom ponašanju, a da toga nismo ni svjesni.

Glavni problem su oni sami

Samosabotaža: Pet znakova koji su sami sebi najgori neprijatelji

Samosabotaža, kako se to često naziva, nije uvijek očita. Očituje se na prikrivene i nesvjesne načine koji namjerno ometaju naš vlastiti uspjeh i dobrobit potkopavajući naše osobne ciljeve i vrijednosti.

Radi se zapravo o samoj ideji da kažemo 'da' čak i kada želimo reći 'ne' i osjećamo potrebu da se složimo s drugima čak i kada to ne želimo. Samosabotaža također može izgledati kao da pratiš druge, ne hvališ se za svoja postignuća ili se uključuješ u stvari za koje znaš da nisu dobre za tebe.

Zašto se samosabotiramo?

Prema Rochelle Knowles, osnivačici Mindful Eyes coachinga, sve se svodi na strah. "Postoji dio našeg mozga, poznat kao moždano deblo, koji ne voli promjene, što potiče našu prisilu da skliznemo u destruktivne obrasce i u biti samosabotažu", objasnila je za Stylist. "Kada osjeti promjenu, ovaj dio mozga ima limbički sustav koji puni osjećaje straha i brige, tako da korteks mora smisliti logičan razlog da opravda te emocije."

U mnogim slučajevima samosabotiramo se jer želimo prihvaćanje. Primjerice, mi zapravo ne želimo ići u izlazak, ali želimo jer naša prijateljica treba podršku, a ona ne želi ići sama. Ili se zalažemo za dodatne odgovornosti na poslu jer znamo da naš šef to želi. "Naš mozak nas samo želi zaštititi", nastavlja Knowles, "pa ako smo društveno tjeskobni, vjerojatno ćemo učiniti nešto zbog čega ćemo se ponovno osjećati prihvaćenima." Dakle, kako ova ponašanja mogu izgledati?

Ne uspijevaš postaviti granice

Bez obzira na to ostaješ li stalno duže raditi kako bi ugodila svojim nadređenima ili uvijek popuštaš, to može izgledati kao da su to pozitivne radnje koje dokazuju tvoju vrijednost kao kolegice ili prijateljice, ali ugađanje drugima zapravo može pridonijeti samosabotaži.

"Kao ljudi, želimo biti prihvaćeni i biti dio čopora", objašnjava Knowles. "Ako želite promaknuće na poslu koje želi i vaša prijateljica, vaša potreba da budete voljeni i prihvaćeni može vas sabotirati tako da ne pristanete na to i umjesto toga nju gurate naprijed." U ovom slučaju, dajući prednost tome da budeš 'dobar' prijatelj, nenamjerno si se udaljila od onoga što uistinu želiš.

Opsežno odgađaš stvari

Svi smo krivi za to što s vremena na vrijeme odgađamo važne zadatke, ali odgađanje također može biti način da ne preuzmeš odgovornost za svoje postupke i izbjegneš odbijanje.

Redovito doživljavaš sindrom prevaranta

Kada se pojedinac samosabotira, njegov je unutarnji narativ u velikoj mjeri jedan od "ja to ne mogu" ili "ne zaslužujem to". Vjerovanje da nisi dovoljno dobra - za svog partnera, u svom poslu ili bilo kojem drugom području svog života - pojačava osjećaj bezvrijednosti ili nesposobnosti koji može, ako se ne kontrolira, dovesti do osjećaja mržnje prema sebi.

Uvijek očekuješ najgore

Velika je razlika između biti realan u pogledu svojih šansi da se nešto dogodi i neprestanog katastrofalnog razmišljanja da ti ništa neće ići od ruke. Ne samo da negativna ponašanja izjedaju tvoj potencijal za uspjeh, osjećaj kao "neuspjeh" ili "razočarenje" dopušta krivnju i frustraciju da se spiralno razvijaju.

Oni koji se samosabotiraju vjerojatno će koristiti stvari poput "vjerojatno ionako neću uspjeti" kao izgovor da ne pokušavaju i stoga izbjegnu bilo kakvo potencijalno odbijanje ili neugodu.

Previše si kritična prema sebi i svom poslu

Oni koji su u grču samosabotaže često aktivno traže ne samo svoje, već i tuđe mane. Bilo da se radi o samopouzdanju ili kompleksu pohvale koji je povezan s tvojim uvjetovanjem iz djetinjstva, ideja da samu sebe spustiš prije nego što je netko drugi u stanju to učiniti je i zaštitnički instinkt i refleks preživljavanja.

Kako prevladati samosabotažu

Knowles vjeruje da svako samosabotirajuće ponašanje ima pozitivnu namjeru. "Ali radi se o tome da odvojite trenutak za razmišljanje: 'Je li ovo prava akcija za mene?' 'Je li ono što radim samoodrživo?'", objašnjava ona.

Ona predlaže korištenje pitanja poput "Što stvarno želim za sebe?" i "Što sam učinio, a zapravo nisam htio?" kako bi počeli shvaćati mehanizme suočavanja koje smo naučili, ali nam možda više ne služe.

Nakon što bolje shvatiš koji obrasci razmišljanja uzrokuju te emocije, možeš ih početi izazivati pozitivnim samogovorom, afirmacijama i samopodržavajućim ponašanjem. "Zapamtite da ste vi ta osoba koja ima kontrolu i vi ste ta osoba koja u konačnici mora biti odgovorna", dodaje.