Endometrioza je kronična bolest u kojoj tkivo slično sluznici maternice raste izvan nje, najčešće zahvaćajući jajnike, jajovode i zdjelične organe. Najčešći simptomi su bol tijekom menstruacije, problemi s plodnošću i kronični umor, a intenzitet boli često ne odražava stvarni opseg bolesti. Pravovremena dijagnoza i sveobuhvatan pristup liječenju ključni su za očuvanje kvalitete života.

Zagrepčanka Nika Bašić Bunić (39), majka dvoje djece, dvadeset godina se borila s endometriozom, a nakon 13 godina rada u marketingu odlučila je pomoći ženama s istim izazovima. Kao osnivačica udruge 'Ja sam 1 od 10', Nika i danas pruža podršku, alate i savjete za lakše upravljanje svakodnevnim izazovima koje bolest donosi, a u razgovoru za Net.hr otvoreno je govorila o svojim simptomima, poteškoćama s dijagnozom i važnosti prehrane te osvijestila koliko se o endometriozi rijetko govori u javnosti.

Privatna arhiva

Prvi simptomi već u pubertetu

Nika je simptome osjetila već od prve menstruacije, kada je imala 14 godina. 

"Količina boli s kojom je moja prva menstruacija došla, danas to znam, nije bila normalna i već je tada bilo jasno da nešto nije u redu. No, mamin stav da menstruacije bole, bio mi je dovoljno dobar da ga nisam preispitivala, iako se živo sjećam svog šoka i misli 'ovo ne može biti ovako osmišljeno...'. To prvo desetljeće mog ciklusa je prošlo u mom neznanju, ali i u prečudnim, nemoguće bolnim, povremenim posjetama hitnim službama, uvijek pri samom kraju ciklusa... Tamo bi me opremili koktelom lijekova i poslali me nazad doma, gdje bih ja onda kroz dan ili dva dobila menstruaciju i bolovi bi se promijenili te bih ja nastavila dalje sa životom", prisjeća se Nika u razgovoru za Net.hr.

Redoviti godišnji pregledi kod ginekologa nisu ukazivali na ništa neobično.

"Tek 2013. godine, dakle 13 godina od moje prve menstruacije ja konačno, na redovitom pregledu, dobivam sumnju na endometriozu, zapravo tek upoznajem riječ endometrioza i počinjem shvaćati da cijeli spektar mojih simptoma i tegoba ima šifru i ime. Tada sam zapravo jedini put imala povišeni CA125, tumorski biljeg koji je jedna od pretraga s pomoću koje se postavlja sumnja na dijagnozu", dodaje.

Psihički nije bila spremna prihvatiti dijagnozu

"Cijelo moje upoznavanje s endometriozom je bilo dosta šokantno, prije svega, jer u to doba gotovo nitko i nigdje nije pričao o endometriozi, dakle, mene su čekale godine guglanja isključivo engleskih tekstova, istraživanja, čitanja, učenja, traženja ljudi po cijelom svijetu koji bi mi mogli pomoći. A onda i činjenica da sam ja bila potpuno psihički nespremna tako nešto podnijeti ili prihvatiti: ideju da imam kroničnu i neizlječivu bolest, kao i odgovornost koju je to nosilo sa sobom. Iz tih razloga endometriozu nikada nisam ni smatrala bolešću, trajnom ili neizlječivom. Smatrala sam je stanjem, napornim i nadljudski upornim, ali stanjem. Veliki dio mojeg puta, prošao mi je u očekivanju da će mi netko izvan mene riješiti problem: kirurg, doktor, travar, alternativac, osteopat, tko god... Na posljetku sam, ipak, shvatila da je jedina mogućnost da ja zaista zacijelim od svoje endometrioze ta da posegnem duboko u sebe i pronađem sama svoj 'lijek", kazala je. 

Utjecaj endometrioze na Nikin svakodnevni život

"Za vrijeme osnovne, srednje i studiranja zapravo nisam bila svjesna koliko je kvaliteta mog života već u tim trenucima opadala jer sam uvijek nekako mogla i nadoknaditi san, činilo se da 'preskočim' samo ovo predavanje, da ne odem samo u ovaj izlazak. Jednostavno, nisam primjećivala ustaljeni obrazac, ali kad sam se zaposlila, tad se vrlo brzo, već nakon tri mjeseca pokazalo da redovito, i to vrlo redovito, u pravilnim razmacima, izostajem s posla, otvaram bolovanja i slično. Nekad su to bili grčevi i bolovi u maternici, a nekad je to bila temperatura i opća slabost, bez nekog 'vidljivog' uzroka. To je i period mojih pet, rekla bih najtežih, najbolnijih i najstrašnijih godina. Znala sam ležati po devet tjedana u komadu, kad bi mi se spojila dva ciklusa, odnosno dva endo napada. Poslodavac je imao razumijevanja i bio liberalan, ali neke su stvari i meni bile sulude. Vrlo brzo sam uvidjela da korporativan dress code: uske hlače, tvrde cipele, sakoi meni stvaraju ozbiljne probleme, boljele su me tada već sve kosti, većina mišića i imala sam ozbiljno oštećen desni išijatikus. Sama vožnja do posla bila bi dovoljna da ja na posao dođem već potpuno iscrpljena. Kako je moje stanje progresiralo, tako se broj mojih noći provedenih na kauču moje sobe povećavao, a broj noći provedenih s frendicama u izlascima i na putovanjima se drastično smanjivao. Propuštala sam rođendane, godišnjice, prva vjenčanja svoje generacije", priča Nika.

Dug put od sumnje do službene dijagnoze

Mnoge žene moraju proći brojne pretrage da bi dobile dijagnozu, a često je dobivaju zahvaljujući svojoj upornosti. Takav je bio slučaj i kod Nike: 

"Prvo sam nakon 13 godina dobila sumnju na dijagnozu i to je prošlo loše. Međutim, kad sam prošla operaciju tijekom koje je moja endometrioza potvrđena, što je bilo na samom kraju 2015., laknulo mi je. Beskrajno mi je laknulo da nisam luda, iako su me svi uvjeravali da sam luda. Imala sam duboku zdjeličnu endometriozu, bila sam prepuna priraslica, jajnici su mi nađeni potpuno dislocirani u utrobi, bila sam doslovno isprepletena paučinastom endometriozom. Operacijom sam dobila potvrdu da ispravno tumačim svoje simptome, odnosno da ono što osjećam je realno i stvarno. Za razvoj mog odnosa sa mnom, taj je trenutak bio iznimno važan."

"Danas sam u situaciji kad mogu imati vrhunsku suradnju s liječnicima i kad mi zajedno krojimo politike koje će promijeniti brigu, skrb, dijagnostiku, pristup ženama, ali, isto tako činjenice su činjenice: da je endometrioza stanje koje pogađa muškarce, odavno bi bila i ispitana i bio bi pronađen lijek za simptome. Danas od endometrioze boluje svaka sedma žena na svijetu. Dakle u vašem ženskom grupnom chatu, jedna od sedam žena ima endometriozu. U uredu, na pauzi za ručak, jedna od sedam kolegica je ima, a mi i dalje nemamo dijagnostiku koje može neinvazivno reći ima li netko endo ili nema, nego žene idu na laparoskopsku operaciju, mi i dalje nemamo lijeka, nego se krpamo hormonskim terapijama", napominje Nika. 

Privatna arhiva

Operacija i PTSP

Nika je imala jedan operativni zahvat: "Prošao je dobro, s obzirom na peh koji se dogodio, kada mi je probušen trbušni zid i žila za desnu nogu. Probudili su s riječima 'Progroznu endo smo našli. Dodatno, u iduća 24 sata ćemo znati je li noga spašena, znate dogodilo se...' Operacija je bila nekoliko dana prije Badnjaka, 2015. godine. Moje zadnje nade bile su položene u tu operaciju, međutim kada mi se, dva mjeseca poslije, apsolutno sve vratilo s istim simptomima, znala sam da sam iscrpila sve opcije koje su se nalazile izvan mene. Tu se zapravo, konačno, prvi put potpuno pouzdajem u sebe i ne krećem se toliko s uvjerenjem da ću se izliječiti, nego si doslovno pomažem preživjeti sa svime što mi paše i odgovara. Akupunkture, joga, fizioterapija, psihoterapija, fitoterapija, naturopati, neuropati, kupke, aromamasaže... sve sam isprobavala i zadržavala što mi je pasalo... moji dani se tih godina sastoje isključivo od odrađivanja posla i svo ostalo vrijeme koje imam usmjereno je na moje zacjeljenje. Dajem sve od sebe, ti svi trenuci postaju moji happy trenuci, pružaju mi utočište i bijeg te ja zapravo i izdržavam jer imam toliko tih stvari u danu koje me vesele", prisjeća se Nika.

"Tri godine kasnije, 2018., slavni prof. Ćorić, voditelj Centra za endometriozu u Petrovoj, mi piše regresiju u nalaz, otkazuje operaciju i stišće mi ruku. Međutim, kako sam nastavila završavati na hitnoj dva puta mjesečno, a moje endometrioze više nije bilo u meni, konačno te 2018., završavam kod dr. Fumić Dunkić, u Ambulanti za bol, koja mi nizom testova dijagnosticira PTSP i objasni mi da mi je tijelo naučilo kemijski tako reagirati, od prevelikog broja godina trpljenja bolova. Moje se tijelo dakle i dalje ponašalo isto, iako uzroka nije bilo. S obzirom na to da su nalazi pokazali i da je moje srce preiscrpljeno, doktorica je rekla da je stanje alarmantno, da imam još šest mjeseci života i da moramo ići na medikamentnu terapiju. Iduće dvije godine bila sam na medikamentnoj terapiji za PTSP. U tom periodu sam već radila od doma i to je zaista bilo teško za izdržati jer je cijeli zadatak terapije bio da se moj mozak 'isključi' na dovoljno dugo da zaboravi zapise boli, prije nego ga se ponovno 'ukopča'. Godine 2020., skidam se s terapije nakon dvije godine, i to je zapravo trenutak u kojem sam izliječena i od svoje endo i od svog PTSP-a. Na proljeće te godine ostajem spontano trudna i rađam svoju djevojčicu, a ubrzo za njom stiže i moj dječak. Ako uzmemo u obzir da su me od 24. uvjeravali da nema šanse da ostanem trudna, ignorirala sam ih i stvarno uvijek, bez dileme, znala da ću biti mama. Nije me brinulo kako ni kada, znala sam da taj dio mog života mora doći", objašnjava.

Prehrana i mentalno zdravlje

"Prehrana je jedna od prvih stvari koje žene trebaju urediti. Opet, ne postoji 'one size fits all', žena treba pronaći nutricionistu specijalistu za endometriozu, odraditi krvne pretrage i onda odlučiti što će izbaciti iz svog jelovnika, a što će dodati. Mikronutricija i fitoterapija isto tako, obavezni su za ženu koja ima endometriozu. Kao i clean, non toxic lifestyle, ne jer smo pedantne, nego jer su te stvari hormonski disruptori, a endo je dovoljno zbunjena s hormonima", objašnjava ova Zagrepčanka.

Endometrioza utječe i na mentalno zdravlje: "Postoji nešto što zovem endo začarani krug, gdje žena više ne zna boli li je od toga što je depresivna ili je depresivna jer je boli. Jako je važno da žena ima psihološku pomoć, da ima stabilno i sigurno mjesto gdje zna da će dobiti pomoć koju treba. Nije lako imati endometriozu, nije lako sumnjati u sebe, i nije lako konstantno biti iscrpljen. Ja sam u doba dok sam imala tegobe, bila u procesu terapije, imala svog psihijatra i bila sam dobro podržana. Smatram da je to jako, jako važno. Imati stručnu osobu koja je 'van kruga' primarnih doktora s kojima komuniciraš kad imaš endometriozu... Poslodavci u današnje vrijeme moraju ženama dozvoljavati tri dana mjesečno, ili rad od kuće, ili slobodno. Postali smo presvjesni da ženski ciklusi nisu pogodni za korporativno radno vrijeme i to trebamo svi skupa poštovati. Žena je puno bolji radnik ostale dane u mjesecu, ako si je tih nekoliko dozvolila da se pobrine za sebe. Prijatelji i obitelj su ono zbog čega endo žene ne izgube svoj razum na kraju. Ta potpora je užasno važna, iako je i bližnjima jako teško gledati voljenu osobu koja trpi bolove. I bližnji trebaju procesuirati i prihvatiti sve činjenice koje endometrioza nosi sa sobom. Moje su prijateljice bile te koje su uvijek, bespogovorno bile ono što je meni trebalo, dok su mama i moj suprug, ipak neke stvari teže podnosili i samim time ih nisu prihvaćali. Svako provjereno izvještavanje i pisanje u medijima pomaže da se znanje širi. Svaki put kad izađe nešto, kontaktira me novi 'val' žena, svaka od njih dobije tračak nade da je moj put moguć i za nju", ističe. 

Privatna arhiva

Poruka ženama koje se suočavaju s istom dijagnozom

"Prije svega nemojte očajavati. Rečenica koju uvijek izgovorim svojim klijenticama je da je endometrioza njihov najveći blagoslov u ovom životu jer je ona zapravo poziv na povratak sebi. Endo je glasan i jako uporan alarm koji ženi javlja da negdje i nešto dubinski i istinski nije u skladu s njom. Isto tako, uvijek ženama kažem da se 'lijek' za njihovu endo nalazi u njima samima. Iduće što im kažem je da oforme svoj tim stručnjaka, dakle svaka endo žena mora imati svog ultrazvučnog dijagnostičara (samo je jedna u Hrvatskoj, dr. Marija Gregov), svog stručnjaka za magnetsku rezonancu (samo je jedna u Hrvatskoj, dr. Jug Klobučić), mora imati kirurga, doktora za bol, fizioterapeuta, psihijatra, i još štošta, naturopata, neuropata, fitoterapeuta i nutricionista... Bazirano na razgovorima sa svim tim ljudima, žena donosi plan svog menadžeriranja svoje endometrioze."

Unatoč svim komplikacijama koju donosi ova dijagnoza, Nika ima moćnu poruku za kraj koja budi optimizam:

"Zacjeljivanje od endometrioze je dugotrajan i izazovan proces, prepun uspona i padova, ali je apsolutno moguć za svaku ženu koja zaista odluči da je za nju opcija da ima endometriozu do kraja svog života neprihvatljiva. Više od 10 godina radim sa ženama, mnoge mi stignu upravo preko Centra za endo, doslovno nema scenarija koji nisam vidjela i samo mogu reći da su žene koje imaju endometriozu posebna vrsta lavica", zaključila je Nika. 

MALI-VELIKI HEROJI

Čudo zvano Fran: Dječak rođen s 900 grama, danas je sretan prvašić i želi postati vatrogasac