Samopouzdanje — osjećaj koji svi žele imati, ali mnogi ljudi osjećaju da im u različitim situacijama nedostaje samopouzdanje i skrivaju to kroz različita ponašanja. "Samopouzdanje se svodi na vjeru u sebe i svoje sposobnosti", objašnjava klinička psihologinja i autorica Ellen Hendriksen. No, dodaje da se samopouzdanje često zamjenjuje s pojmom samopoštovanja, a ne radi se o istoj stvari.
"Samopouzdanje je vezano uz vještine, dok se kod samopoštovanja radi o tome koliko cijeniš sebe", objašnjava klinička psihologinja i autorica Elizabeth Lombardo. "Dakle, ako netko misli: 'Ja sam dobra osoba' - to je samopoštovanje, ali ako misli da se ne zna ponašati u nekim društvenim situacijama znači da ima nisko samopouzdanje", dodaje dalje.
Nedostatak samopouzdanja može proizaći iz negativnih iskustava. "Možda si kao dijete imala loša iskustva kada si odgovarala pred cijelim razredom, pa sada teško govoriš pred grupom ljudi. Možda si bila na lošim spojevima, pa sada nemaš povjerenje u sebe. No, možda je i tvoja majka uvijek govorila: 'Dušo, nisi dobra u matematici' i to sada ne možeš riješiti", objašnjava Lombardo.
Hendriksen navodi da bi spol također mogao biti jedan od faktora niskog samopouzdanja. "Žene su često odgajane da su tu za pomoć ili da igraju sporednu ulogu. Biti samouvjeren znači napredovati i preuzeti vodstvo", dalje objašnjava. Zanimljivo je da je studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Cornell pokazala da žene češće podcjenjuju svoj radni učinak, dok muškarci precjenjuju svoje sposobnosti.
Nadalje, Lombardo navodi da nedostatak samopouzdanja može dovesti do drugih problema, kao što su neuravnoteženi osobni i profesionalni odnosi, nedostatak otpornosti, pa čak i utjecati na zdravlje. Hendriksen dodaje da bi to moglo spriječiti žene da žive svoj najbolji život. "Mislim da je nedostatak samopouzdanja začarani krug jer nas može spriječiti da preuzmemo inicijativu. I tada nikada nećemo naučiti da možemo biti uspješni - i da smo sposobniji nego što smo ikad mislili", kaže dalje za Good Housekeeping.
Međutim, dobra vijest je da se samopouzdanje može naučiti i izgraditi (ili u nekim slučajevima ponovno izgraditi). Dalje Lombardo i Hendriksen nude pet praktičnih strategija za jačanje samopouzdanja.
Vježbanje
Iako to može zvučati neobično, ali obje psihologinje se slažu da je početni korak na putu prema samopouzdanju - vježbanje. "Često mislimo da se moramo osjećati samopouzdano prije nego što nešto poduzmemo, ali zapravo je suprotno. Stavi akciju ispred samopouzdanja", kaže Hendriksen.
Također nude analogiju vezanu za ulazak u bazen. "Jedan nožni prst uranjamo u vodu i izlazimo iz nje dok ne možemo staviti cijelo stopalo, zatim ide cijela noga i na kraju cijelo tijelo. To radimo kako bismo se priviknuli na ono što je prije bilo stresno. Kada nešto dulje radimo, s vremenom će nam postati ugodnije", objašnjava Lombardo.
Za početak treba započeti s malim stvarima. "Ne osjećaš samopouzdanje u društvenim situacijama, nemoj započeti odlaskom na vjenčanje s 300 gostiju na kojem ne poznaješ nikoga. Umjesto toga, započni s malim skupom ljudi koje dobro poznaješ, a zatim napreduj", kaže Hendriksen. Lombardo savjetuje odlazak na tečajeve i usluge savjetovanja. "Na primjer, ako ti nedostaje samopouzdanje u roditeljstvu, potraži tečaj za roditelje. Postoje tečajevi o gotovo svemu!", kaže dalje.
Okruži se s ljudima koji te potiču na bolje
"Naše samopouzdanje se smanjuje kada smo u blizini onih koji ističu naše negativne osobine. Svi smo čuli kako je dobro da se riješimo otrovnih ljudi u našim životima, ali istina je da postoje trenuci kada ne možemo sve ukloniti iz života", kaže Lombardo te dodaje da važno da interakciju i vrijeme provedeno s takvim ljudima ograničimo.
Smanji stresne situacije
Da, stres može igrati važnu ulogu u razini samopouzdanja. "Kada je stres vrlo visok onda gubimo sposobnost racionalnog razmišljanja", objašnjava Lombardo. Kao rezultat toga, mozak počinje tumačiti ljude i događaje kroz negativni filter, a naše samopouzdanje naglo pada. "U borbi smo ili bježimo, mogli bismo se osjećati kao da se gušimo, a naš unutarnji kritičar je mnogo glasniji", dodaje dalje.
Cilj je ući u opušteniju zonu, područje u kojem su um i tijelo pod niskom razinom stresa. "Odlazak u brzu šetnju ili izvođenje nekoliko čučnjeva ili sklekova može stvoriti biokemijske reakcije koje će smanjiti stres", dodaje dalje Lombardo.
Također, recenzija objavljena u American Journal of Lifestyle Medicine otkrila je da smijeh dovodi do kemijskih promjena u tijelu koje minimiziraju stres, pa pokušaj pogledati neki smiješni film. "Moji klijenti imaju popis pjesama za izlazak iz stanja visokog stresa jer glazba vrlo moćno utječe na naše raspoloženje. Još bolje, ako je pjesma optimistična, možeš plesati dok slušaš glazbu", nastavlja Lombardo.
Dopusti sebi nesavršenosti
Budući da borba sa samopouzdanjem obično proizlazi iz pretjeranog razmišljanja i strogosti prema sebi, Hendriksen ponavlja da sve takozvane pogreške služe kao vrijedne životne lekcije. "Probaj, pogriješi, uči iz tih pogrešaka i imaj na umu da ovo nije ispit."
Lombardo dodaje da bi te težnja za savršenstvom mogla spriječiti u uspjehu. "Perfekcionizam je sve ili ništa - ili si savršena ili neuspješna", kaže dalje te dodaje da je važno preoblikovati razmišljanja. "Riješi se riječi 'trebala bih' i promijeni ih u 'sviđa mi se'. Umjesto: 'Trebala bih biti bolja u javnom nastupu', reci sebi: 'Željela bih biti bolja u javnom nastupu.' Riječi "trebala bih' su vrlo osuđujuće, a korištenje riječi 'sviđa mi se' osnažuje", kaže dalje.
Kad si u nedoumici, Hendriksen predlaže da se zapitaš što je najgore što bi se moglo dogoditi ako ne učiniš najbolje. "Često i najgori scenarij nije tako loš. Ne moraš biti najbolja, samo budi svoja", kaže dalje.
Fokusiraj se na druge ljude
"Naša pažnja je poput reflektora i možemo birati kamo ćemo je usmjeriti. Ako to usmjerimo prema unutra, što prirodno činimo kada se osjećamo tjeskobno ili manje samopouzdano, ističemo svog unutarnjeg kritičara i počinjemo pretjerivati", kaže Hendriksen. Dakle, ako si u situaciji koja uključuje interakciju s drugima onda usmjeri svjetla reflektora prema drugoj osobi. Uostalom, nije tvoja odgovornost da samo ti vodiš razgovor.
"Osjećamo se bolje kada maknemo pažnju sa sebe. Nije čudesno, ali ako unutarnji kritičar još uvijek stvara buku, ipak će biti znatno tiši", dodaje dalje.
