Često se misli da je težnja za perfekcionizmom sjajna osobina. Osoba ima istančano oko za detalje, posao uvijek obavlja besprijekorno i teži savršenstvu. Što tu ima biti loše, zar ne? No perfekcionizam ima i drugu stranu.
Perfekcionist misli da će uspjeti jedino ako se ispuni u svim pogledima, a u suprotnom je manje vrijedan. Gradi idealiziranu sliku o sebi i okolini te se boji neuspjeha. To pak snažno utječe na pojedinlčevo mentalno zdravlje i odnos naspram života. Perfekcionizam jest pojam koji već dugo zaokuplja stručnjake koji su ga pokušavali odgonetnuti i objasniti - pa su ga neki tako svrstali među opsesivno-kompulzivni poremećaj.
Toj idealiziranoj slici da sve mora biti 'po špagi' pribjegava sve veći broj ljudi. Više je istraživanja pokazalo da su današnji naraštaji skloniji perfekcionizmu nego što su to bile generacije otprije 30 godina. Prema riječima Katie Rasmussen, koja se bavi proučavanjem dječjeg razvoja, dvoje od petero djece i adolescenata razvija perfekcionističke sklonosti. One su u porastu i među starijim dobnim skupinama, a to je zabrinjavajuće jer im se tako narušava samopouzdanje, ali i mnogo više.
Jer, iako je težnja za napredovanjem poticajna i poželjna u današnje vrijeme, perfekcionizam može uzeti maha i otići u drugu krajnost. Dogodi li se to, ova osobina nosi negativne posljedice, a mi izdvajamo šest najučestalijih.