Ona je dizajnerica, umjetnica, pjevačica, skrivena kuharica i sportašica, ona je Matija Vuica, najpoznatija Metkovka sa zagrebačkom adresom koja već 40 godina caruje hrvatskom estradom. Te davne 1981. godine vjerojatno nije ni sanjala da će njezine haljine hodati crvenim tepihom prestižnih nagrada kao što su Oscari, no oduvijek je maštala da negdje mora biti. Na staroj šivaćoj mašini naučila je zanat što je njezina pokojna majčica kako je ona zove podržala. Prekrojavala je sve što je mogla i stigla a onda se bacila na prekrojavanje plahti. Upravo u takvim kreacijama je stigla u hrvatsku metropolu. Iako starog kova, roditelji joj nikada nisu branili, podržavali su je koliko su mogli.
Dugo je godina „gurala“ modu i glazbu koju je njezin životni pratner Jure stvarao, no u jednom trenutku je shvatila da nešto mora ispustiti jer ne može oboje raditi jednakom energijom. Prije otprilike deset godina prestala je pjevati, odlučivši se za modu jer smatrala je da u tome može dati puno više.
Njezin singl „Linđo“ definitivno je jedan od najizvođenijih hrvatskih pjesama, a to se potvrdilo i kada je Matija gostovala na koncertu Vesne Pisarović kada je cijela dvorana pjevala njezine pjesme od A do Ž. Bez talenta nema ništa, svjesna je Matija toga od ranih osamdesetih, vjerna svom stilu bila je oduvijek. Zahvaljujući brojnim festivalima u zlatno doba hrvatske glazbe, njezine haljine su pronašle svoje mjesto pod suncem. Stoga u njezinom slučaju pitanje može li se živjeti od mode doista nema smisla! Zadnjih nekoliko godinja, njezine haljine su nezaobilazne na brojnim svadbama koje su kako kaže postale najglamurozniji eventi. Jer svaka žena na dan vjenčanja želi izgledati posebno.
U njezinoj haljini pojavila se i planetarno popularna glumica Carmen Electra, a nakon toga dogodila se i revija na after Oscar partyu. Time se potvrdilo da hrvatski dizajneri mogu parirati „svjetskim facama“. Kako kažu Amerikanci, Matidža Vujika doživjela je doista pravi američki san, zavoljela je i Los Angeles i sve što ta njihova kultura nosi za sobom. Proputovala je i Australijom no netom uoči pandemije njezini su se brojni njezini poslovni planovi izjalovili.
Njezino rodno mjesto nije ju nikada sputovala, a ostaviti stare roditelje i bolesnog brata radi vlastitog uspjeha i svjetske slave z anju jednostavno nije bila opcija. Dokazivala se kako kaže prvih dvadeset godina, a onda više nije imala ni potrebe jer svoje srce je dala tamo gdje je trebalo biti. Napraviti reviju u Parizu može i danas, ali nema potrebu. Uz nju je uvijek bio njezin Jure. Njezina vječna podrška, poslovni partner, kolega i prijatelj.
Te bolne 2002. izgubila je i majku i bolesnog brata. No, njezin Jure je bio podrška bez razmišljanja. Miješanje posla i ljubavi se može ako je zdrava glava, kako kaže. Kao bosanski lonac. Ne svađaju se, ali rado daju kritike jedan drugome. Pitanje – kad će rodit i udat se – više ni ne čuje. Veza koja traje više od 45 godina bez prekida i trzavica je nešto što ne bi mijenjala nikada a vrijednost je beskrajna.
O mirovini ne razmišlja, kaže radit će zauvijek! A ima i dobre gene pa predviđa da će doživjeti stotu. Ima 65 godina i osjeća se odlično. Naslijedila je radnu etiku od svojih roditelja i u sve što radi daje se sto posto. „Ja ne prodajem haljine, nisam prodavačica – ja radim najbolje kako znam i napravit ću vam najbolju moguću haljinu.