Minja Dujković godinama je osjećala više ili manje intenzivne bolove u kostima, no ni na kraj pameti joj nije bilo da bi ovi simptomi mogli biti povezani s rakom. Sve dok, prije 4 godine, nije dobila dijagnozu, kazali su joj da boluje od rijetkog raka neobična naziva i tu počinje njezina borba s multipli mijelomom.
„Roditeljima, kćeri, partneru kao i cijeloj mojoj obitelji moja dijagnoza je bila nevjerojatan šok, no svi su čvrsto stajali uz mene, i kad se danas osvrnem na sve to, zaista ne znam kako bih sve izdržala bez tolike podrške“, prisjeća se ova 44-godišnja majka čija odrasla kći sada živi i radi u inozemstvu.
Iako spada u rijetke bolesti, multipli mijelom je, uz leukemiju i limfom, najčešći oblik raka krvi. Preciznije, to je rak plazma stanica pri kojem se klon nenormalnih stanica umnaža, stvara tumore u koštanoj srži i proizvodi veliku količinu nenormalnih protutijela. Ona se potom nakupljaju u krvi ili mokraći. Mijelom nerijetko uzrokuje bol u kostima, a posebno u u kralješnici ili u rebrima. Kosti mogu oslabiti i biti lomljive. Ponekad kao prvi znak koji upućuje na ovu rijetku bolest bude anemija i česte bakterijske infekcije. S multipli mijelomom može doći do zatajenja bubrega, a u rijetkim slučajevima posljedica je i otežan protok krvi u raznim dijelovima tijela pa tako i u mozgu. Simptomi su tada zbunjenost, glavobolje problemi s vidom. Multipli mijelom još uvijek je neizlječiva bolest, ali se terapijom može znatno popraviti stanje bolesnika i usporiti napredovanje ove vrste raka.
U Hrvatskoj od ove 'bolesti tisuću lica' kako je još nazivaju svake godine oboli 200 ljudi. 2018. godine dio ove statistike postala je i naša sugovornica, Vukovarka Minja.
„Najprije me boljelo, ničim izazvano, desno rame, a zatim se bol 'preselila' u prsnu kost. Bolovi u kostima su i inače simptom mijeloma. Također, to su i česte infekcije uslijed lošeg imuniteta. Kako je meni bolest napala i djelomično razorila kukove, trtičnu kost, lumbalnu kralježnicu i zdjelične kosti, u bolnici sam bila nepokretna sve dok nisam prošla zračenja“, objašnjava Minja koja je po zanimanju turistički tehničar, ali inače radi kao trgovac.
Naravno, trenutačno je na bolovanju zbog bolesti kojoj se ne zna točan uzrok, no pretpostavka je, kaže ona, kako je rak neko vrijeme mirovao u njezinom organizmu, a onda se 'rasplamsao'.
„Dijagnoza mi je postavljena punkcijom koštane srži u vukovarskoj bolnici. Hitno sam prebačena u Kliničku bolnicu Dubrava, u Zagreb, gdje na odjelu hematologije počinje moje liječenje. Bila sam u poprilično lošem stanju i gotovo nesvjesna situacije. Liječena sam sa 4 ciklusa pametnog lijeka. Nije bilo ni malo jednostavno, ja slabo pokretna, svakih 11 dana putujem u Zagreb, ostajem u bolnici također 11 dana, i tako u krug. No, uz prave ljude uz sebe, sve se da izdržati. Nakon toga sam pristupila prikupljanju stanica za transplantaciju, koja je također učinjena u toj bolnici, prva u kolovozu, druga u studenom 2018. godine. Oporavak od transplantacija mi je ostao u siječnju kao najteži dio kompletne moje borbe sa ovom bolešću. Sama u izolacijskoj sobi, u lošem stanju, jakim bolovima... U takvoj situaciji bolničko osoblje ima ogromnu ulogu, a ja sam imala sreće jer su oko mene bili divni ljudi velikog srca“, priča Minja.
Iako se činilo da je borba ovime završila, nažalost, bolest još nije bila pobijeđena. Naime, sve je bilo dobro do proljeća 2020, a onda je uslijedio šok:
„Bolest mi se, nažalost, vratila. Već se dvije godine kontinuirano liječim u Kliničkom bolničkom centru Osijek i sve ide kako treba. Terapiju dobro podnosim. Ono što mi pada najteže je to što svojim stanjem svima oko sebe zadajem brige“, iskrena je Minja koja u slobodno vrijeme najviše uživa u heklanju.
„Ono što čovjek nauči iz ovakve životne situacije jest cijenit svaki dan, svaki udah, ne zamarati se nebitnim stvarima, cijeniti prave prijatelje, otpustiti od sebe one koji to nisu... Najiskrenije smatram da sam kroz svoju sam bolest puno više dobila nego što sam izgubila. Koliko god to čudno zvučalo. Ljudi koje sam upoznala, cimerice iz Zagreba i Osijeka koje su mi postale gotovo kao sestre, iskustva koja i dan danas prolazimo skupa. Tu je i naša grupa posebnih žena naziva 'SuperCure protiv leukemije i limfoma' koja je doista odličan je vjetar u leđa svakoj od članica, tu je i svo osoblje bolnica u kojima sam liječena... Sve su to divni ljudi na koje ne dam niti jednu ružnu riječ! Za mene su oni neprocjenjivo bogatstvo i beskrajno sam zahvalna životu na novoj prilici“, zaključuje ova hrabra, pozitivna i nevjerojatno snažna žena koja unatoč svemu nikad nije dopustila da bolest ugasi njezinu životnu iskru.