Nadam se da ste svi ušli u ovu Novu 2014. s barem malim optimizmom i vjerom u neka bolja vremena za sve nas, iako nam sve statistike govore da nam baš i neće biti sjajno. Ponekad, u minutama opuštanja, pomislim – hoće li nam ikada biti bolje, hoću li ikada više ući u supermarket i stavljati hranu u košaru bez da razmišljam koliko što košta, kao što sam to nekad znala. Gotovo sam zaboravila kako izgleda ta lakoća kupovanja. Ma dobro, nije ni ovo preračunavanje cijena i zbrajanje loša navika kad bi znala da ću uštedom pribaviti novac za nešto pametnije, npr. putovanje, a ne da mi taj novac ode za luksuz zvan „grijanje“.
Ova južina koja nas je držala neko vrijeme, uštedjela je na računima u grijanju, ali hladnoće koje dolaze stavit će nas ponovo na muke. Kako je vrijeme dijeta i sređivanja za ljeto, tako ću vam dati nekoliko savjeta iz svoje ruke i vlastitog iskustva. Već dva mjeseca sam na posebnom režimu prehrane (zanemarimo Božić i Novu godinu), nema ugljikohidrata, nema ničeg slatkog, samo proteini i povrće. Jednom tjedno imam pravo na normalni ručak što mi srce poželi, ali naravno u ograničenim količinama.
Teretana mi je normalna dnevna rutina. Pojačala sam cardio treninge u odnosu na vježbanje sa spravama i utezima (postoje periodi kada odrađujem normalni trening - to zovem održavanje). Kilogrami mi osciliraju, čas bilježim pad od nekoliko kilograma, a zatim vraćam koji kilogram natrag. To me ne uzrujava pretjerano, jer tijelu treba vremena da se privikne na promjene. Mišićna masa mi se povećava, a salo polako nestaje. Ali, zbilja polako, bar za sada.
Kada dođete u godine, kilogrami se gube sporije (to je zato što se metabolizam usporava i treba ga probuditi). Sada čekam da skinem prvih 5 kilograma, a onda ću uvesti još neke promjene. Što da vam kažem? Uzaludni su vam svi tretmani koji nude skidanje centimetara i kilograma, kao i sve brzinske dijete koje većinom imaju yo-yo efekt. Vjerujte mi, malo je toga što nisam isprobala i žao mi je svake kune koje sam dala za to.
Jedino važno i jedino što ima koristi je tjelovježba (bilo kakva) i uravnotežena prehrana. Ne jedem kruh ni išta što sadrži brašno, kao ni mliječne proizvode (osim jogurta i posnog sira), i što je najvažnije - ne jedem ništa slatko osim voća. Je li jednostavno? Nije. Prvi mjesec je najgori, umorni ste od treninga i k tome na posebnom režimu prehrane pa vam svega fali i osjećate kako nemate snage. Nervozni ste i imate one trenutke kada bi najrađe naručili ćevape i ubili se u njima, ali morate ostati fokusirani na rezultat koji će neizbježno doći.
A vjerujte mi, doći će. Ja jedem dnevno 3 obroka + 2 međuobroka (navečer spremam obroke za sljedeći dan) i nisam gladna. Kompletno sam izgubila osjećaj one presitosti od koje se jedva pomičem i to mi odgovara.
Kada dođe vikend i nedjelja, kočnice mi popuste pa si priuštim neka jela koja nisu u tjednom jelovniku i priuštim si ponešto slatko. Ali, odmah u ponedjeljak pojačam trening (recimo 45 minuta orbitreka povećam za 15 minuta). Užasava me onaj brojač kalorija na spravama. Kad vidim koliko moram raditi da bi izgubila 300 ili 400 kalorija, odmah se sjetim koliko me jedna slasna „Milka“ čokolada stoji muke i znoja. Ali, nema ničeg bez muke.
Drugi mjesec je već normalniji, organizam je primio na znanje da se troši i da je unos kalorija limitiran pa troši nakupljene zalihe, a u isto vrijeme mišićna masa raste. A kako je mišić po strukturi teži od sala, kilaža oscilira (trenutno skidam traperice bez da ih otkopčavam, a razlika u kilogramima nije znatno manja). Bitno je to znati, biti strpljiv i čekati da vaga počne pokazivati sve manje kilograma. Bitno je unositi i dosta tekućine, ali isto tako bilo bi preporučljivo barem jednom mjesečno napraviti mjerenje kod nutricionista koji može izmjeriti količine vode, masti i mišića u tijelu, tako da vidite razliku, iako po kilogramima nećete puno primijetiti.
Dakle, ako idete u boj s kilogramima, samo odlučno, a ovaj moj prijedlog vam je zaista najbolje rješenje. Nemojte se slučajno izgladnjivati! Jer tijelo sve pamti, ako mu ne dajete energije, ono što pojedete u jednom obroku on pohranjuje u zalihe od straha, jer ne dobiva dovoljno energije i tako se salo taloži. Osim toga ne valja biti gladan, to vas čini nervoznim. Ah... zvučim kao totalni „freak“! Novac koji bi potrošili za neki tretman skidanja kilograma dok ležite u nekom salonu za uljepšavanje, bolje je da uložite u teretanu, neke dodatne sportske pripravke koji vam mogu pomoći kod skidanja kilograma i treninga. I dugoročno ćete imati više koristi. Nije lako, ali ako imate motivacije i ako ste odlučni, onda možete sebe dovesti u red. Ja recimo, da bih se motivirala, uredno se fotkam svaki mjesec (zamolim nekoga) i onda uspoređujem.
A razlika se itekako vidi i to mi daje motiv za dalje. Znam, kada dođete kući s posla, kad vas dočekaju djeca, muž, kuhinja i svašta nešto, jedino što vam pada na pamet je sjesti u trosjed ili fotelju, upaliti neku „sapunicu“ i opustiti mozak. Još ako uzmete nešto za grickati... što ima bolje? Rekla bih, ništa! Ali ima - umjesto gledanja u ekran već dobro poznatih scenarija sapunica, koje uvijek možete odgledati, bolje je skupiti snage i otići do obližnje teretane ili vježbaonice. Odvojiti tih sat vremena za sebe i samo sebe. I tu možete opustiti mozak. Koliko god bili umorni nakon treninga, saznanje da ste upravo učinili nešto za sebe, neprocjenjivo je. Znam, ovo vam zvuči kao motivacijski govor, ali ponekad nam je i to potrebno.
Konkretno, ja sam se riješila bolova u kralježnici, postala sam gipkija i čvršća, celulita uopće nemam (nisam ga nikad ni imala). Svakodnevno gledam sebe u ogledalu i možete reći da je to narcisoidno, ali kad zavolite sebe i svoj odraz u ogledalu - samopouzdanje vam naraste u nebo. A kad vam je samopouzdanje na visini, sve oko vas se mijenja. Meni se puno toga promijenilo u životu na bolje. Nemojte gledati moje fotke na internetu. Ja sam, naime, nefotogenična, bojim se fotića i ljudi koji stoje iza objektiva, užasno mi je neugodno u tim situacijama, iako se možda ne bi reklo. Čak i za poziranje pred objektivom postoje vježbe koje nisam nikada savladala jer me trema opere.
Danijela Dvornik