Liposukcija je metoda trajnog odstranjivanja (isisavanja) masnog tkiva. Njome se u pravilu ne riješava gojaznost, već je to kirurška metoda za uklanjanje nakupina masnog tkiva i celulita na mjestima gdje to nije moguće postići na bilo koji drugi način, a rezultat je promjena kontura tijela (siluete, skulpture tijela). Tretirana područja tijela mogu se smanjiti i za dva konfekcijska broja. Liposukcija se može izvoditi na svim dijelovima tijela gdje ima potkožnog masnog tkiva, najčešće su to: podbradak, gornji i donji dio trbušne stijenke, struk, nadlaktice, vanjska strana bedara, unutrašnja strana bedara i koljena kod žena, a na trbušnoj stijenci i u predjelu prsnog koša kod muškaraca.
Korijene liposukcija vuče još u dvadesetim godinama prošlog stoljeća, kada je francuski kirurg Charles Dujarier izveo zahvat nad jednom balerinom.Tragični slučaj je rezultirao gangrenom i gubitkom noge, i zbog tog neuspjeha ovaj zahvat prestao se koristiti. Liječnici su ponovo počeli ekperimentirati njime u šezdesetim godinama, a pravi “bum” doživljava u osamdesetima. U Hrvatskoj metodu je prvi počeo primjenjivati dr. Boško Milojević, nedugo nakon prvih koraka u svijetu.
Danas je liposukcija jedan od najčešćih zahvata u estetskoj kirurgiji, a rizici su zahvaljujući napretku moderne medicine svedeni na minimum, pod uvjetom da ovu naizgled jednostavnu metodu primijenjuje iskusan stručnjak i u primjerenim uvjetima.
Kako se izvodi liposukcija
Opis liposukcije detaljno je i stručno opisan na stranici liposukcija.com: - Liposukcija je metoda kojom se pomoću negativnog tlaka – aspiracijom trajno odstranjuje potkoženo masno tkivo. Zahvat, koji traje od 1 do 3 sata, izvodi se specijalnim metalnim kanilama koje u tijelo ulaze kroz male incizije od 5 do 6 mm. Kanile su spojene s izvorom negativnog tlaka. Kao izvor negativnog tlaka služi vakuum-aparat, a za manje liposukcije koristi se negativni tlak koje se postiže u šprici za usisavanje i koja je spojena na kanilu.
Na samim počecima liposukcije kao operacijske tehnike za uklanjanje suvišnog masnog tkiva, isisavanje se izvodilo bez posebne pripreme. To je bila tzv. “suha” liposukcija. Razvojem ove tehnike došlo se do hidroliposukcije. Ta, pak, tehnika uključuje ubrizgavanje specijalne otopine u masno tkivo radi njegova razbijanja kao i da se vakuumom ne otkidaju komadići masnog tkiva, već da se isisava gusta žuta masa. S obzirom na sve lijekove koji se nalaze u ovoj tekućini, smanjilo se krvarenje i poslijeoperacijski bolovi. Kasnije dolazi do upotrebe ultrazvučnog prijeoperacijskog razbijanja masnog tkiva, a u posljednje vrijeme i kodisisavanja s “pneumatskim” kanilama koje pri kretanju kroz tkivo izazivaju vibracije. No ove dvije zadnje metode nisu našle širu primjenu.
Danas u svijetu prevladavahidroliposukcija kao najraširenija metoda. Recepture za tekućinu koja se ubrizgava prije operacije u masno tkivo ponešto se razlikuju, a najbolje je da svaki kirurg izabere ono što mu najviše odgovara, odnosno što je u njegovoj praksi dalo najveći rezultat. Klasična liposukcija podrazumijeva isisavanje masnog tkiva iz dubokog lamelarnog sloja. Za razliku od ove metode, posljednjih se godina intenzivno razvija i primjenjuje tzv. površinska liposukcija, koja uz pomoć finih kanila male debljine tretira površinski – areolarni sloj masnog tkiva. Kombinacija duboke i površinske liposukcije može dati izvanredan učinak u skulpturiranju tijela. Da bi konačan rezultat bio što bolji, u poslijeoperacijskom razdoblju nužno je nositi kompresivni steznik preko regija koje su obrađene. Tako će tkivo sa svojim fibroznim procesima zacijeliti u željenom obliku koji se nastojao postići liposukcijom.
Vibrirajuća liposukcija („power assisted liposuction“- PAL) - Vibroliposukcija klasičnoj liposukciji još pridodaje vibraciju sonde 10 herca u sekundi. Na ovaj način ubrizgavanje tekućine je ravnomjernije i bolje raspodjeljeno, a samo usisavanje kvalitetnije i sa manje oštećenja i podljeva. Kada vrh sonde izađe iz masnog tkiva prema koži, ili u dubini prema mišićima i njihovim ovojnicama, sonda se sama zaustavlja. Ova tehnologija omogućava skraćenje vremena trajanja operacije i naravno, vremena koje pacijent provede pod anestezijom. Omogućena veća preciznost pri operativnom zahvatu, manja je trauma tkiva, manji su podljevi, manji su bolovi iza operacije, brži je oporavak i bolji konačni rezultati
Laser lipoliza – ovo je posljednja riječ tehnologije kod liposukcija. Radi se o zahvatu kojim se topi masno tkivo i celulit uz pomoć fotomehaničkog učinka laserske zrake. U područje koje se želi tretirati ulazi se tankom laserskom sondom, zagrijavaju se, odnosno otapaju vezivne potkožne membrane te ovojnice masnih stanica. Masno tkivo se pretvara u masnu emulziju.
Velika prednost laserske lipolize je što se sa njom može otopiti masno tkivo ispod same kože, za razliku od standardne liposukcije kod koje to nije moguće niti sa mikrokanilama. Ovo je neobično važno u slučajevima tvrdokornog celulita, kao i u slučajevima korekcije neravnina nakon već učinjene klasične liposukcije, stoji na web stranici liposukcija.com.
Što liposukcija može?
Liposukcija može ukloniti tvrde naslage sala koje dijeta može reducirati, ali ne može posve eliminirati – poput “jahačih” bedara ili naslaga na trbuhu. Liposukcija može preoblikovati tijelo i udove i popraviti kondiciju, zapaženo je i da se nakon ovog zahvata lakše gube suvišni kilogrami. Liposukcija je djelotovorna na individualnim područjima. Već smo ih spomenuli: podbradak, gornji i donji dio trbušne stijenke, struk, vanjska strana bedara, nadlaktice, unutrašnja strana bedara, koljena, ruke… Liposukcija je metoda permanentnog uklanjanja masti. Jednom kad su masne stanice uklonjene, više se neće pojaviti.
Što liposukcija ne može?
Liposukcija ne može promijeniti život. I nakon nje ćete ostati ista osoba, s problemima koje ste imali i ranije. Liposukcija ne djeluje kako metoda gubitka težine. Potencijalni pacijenti trebaju biti što bliže svojoj idealnoj tjelesnoj težini kako bi operacija bila što uspješnija. Liposukcijom ne postajete puno vitkiji. Liječnici kažu kako je to najčešće razočarenje kod pacijenata nakon operacije.
Moguće komplikacije
Koliko god danas medicina bila napredna, kada se radi o operativnom zahvatu, komplikacije su uvijek moguće, iako su one danas rijetke. Nakon liposukcije rane komplikacije mogu biti: krvarenje i pojačano stvaranje krvnih podljeva, te infekcija kože i potkožja (24 do 36 sati nakon zahvata javlja se temperatura. Na mjestu infekcije javljaju se otok, crvenilo i bol). Kasne komplikacije su ili nedovoljno odstranjeno masno tkivo ili pretjerano odstranjeno masno tkivo, a koekcije su moguće 4 do 6mjeseci nakon zahvata.
Izaberite pravi trenutak
Odlučili ste se za ovaj operativni zahvat? Ako je odgovor potvrdan, razmislite o postoperativnom razdoblju i odaberite trenutak koji neće smetati vašem svakodnevnom životu. Najpogodnija su kratka razdoblja praznika.
Kada ne treba operirati?
Skalpel može modelirati tijelo, ožiljci će nakon kraćeg ili duljeg postoperativnog razdoblja gotovo potpuno nestati. Ipak, operacija ponekad nije najbolje rješenje. Kirurzi bi prije operacije trebali provoditi psihološki test u kojem ustanovljavaju razloge koji navode osobu da se podvrgne operaciji. Pitanje je profesionalne etike da kirurg odbije operirati osobu koja od zahvata očekuje više od tjelesnih ili estetskih rezultata. Estetska kirurgija nije čudotvorna i zbog toga ne može razriještiti sve probleme – a naročito psihičke, tjeskobu ili mentalne poremećaje. Iako je pacijent spreman platiti cijenu, od operacije u takvim slučajevima trebalo bi odustati jer osoba zahvatom ne bi riješila svoj problem. Prije podvrgavanja estetskoj kirurgiji, pacijent se mora upitati: Zašto se želim operirati? Je li to jedino rješenje?
Isto tako, liposukcija se ne bi smjela raditi prije završetka puberteta, jer je pojava celulita vezana i uz hormonalne promjene u tijelu.
