Jesi li ikad čula nekoga da kaže: Čini mi se da on/ona zaista ne zna voljeti. Kao da je lišen/a tog osjećaja. Nad tom izjavom možda si ostala začuđena, a možda si se upitala kako je moguće da netko nije iskusio ljubav. Zna li ta osoba onda voljeti sebe?
Stručnjaci kažu da je sasvim moguće da netko ne poznaje ljubav. Teško im je zavoljeti i nerijetko se boje ljubavi. Zapravo se pribojavaju da će ostati povrijeđeni. Iako jednim dijelom stupaju u romantične odnose, temelje ih na svojim interesima – želji i samozadovoljstvu, i izgledno je da će to kad-tad izaći na vidjelo.
Kao glavno izvorište ovog problema psiholozi izdvajaju sindrom emocionalne deprivacije koji osobu potpuno ili dugotrajno sprječava u doživljavaju emocija – pa i ljubavi.
Kao i svaki problem i poremećaj ponašanja, i ovaj ima korijene. ''Emocionalna deprivacija proizlazi iz nezadovoljenih potreba u djetinjstvu", kaže psihologinja dr. Avigail Lev za portal The Zoe Report i dodaje da su ovom sindromu skloniji ljudi koji su odrastali uz roditelje koji im nisu bili dostupni i posvećeni te im nisu pokazivali naklonost, privrženost, ljubav i razumijevanje.
U odrasloj dobi takva osoba sumnja u mogućnost uspostavljanja bliske veze, a i za samu sebe može misliti da je beskorisna. Sputava se u osobnom razvoju, srozava joj se samopoštovanje, javlja se osjećaj praznine i misao da ne može preuzeti kontrolu nad situacijom. Sve to ostavlja ozbiljne posljedice na njeno psihičko stanje.
U nastavku izdvajamo najčešće znakove poteškoća pri iskazivanju i doživljavanju ljubavi.
Osoba teško snosi odgovornost i priznaje grešku
Iako ne mora uvijek biti slučaj, ljudi koji imaju problema s dostizanjem osjećaja ljubavi skloni su svaljivati krivnju na druge. Fokusirani su na to kako ih neka situacija koristi ili koči, a budući da misle da ne mogu preuzeti kontrolu nad situacijom, teško im je priznati pogrešku. Zbog nedovoljne ljubavi prema sebi, isprika ne dolazi lako, a time ni emocije prema drugima.
Ne progovara o svojim potrebama
Pojedinci koji pate od emocionalne deprivacije rijetko progovaraju o svojim potrebama - kao da su odsječeni od njih. “Oni su skloni izolaciji i izbjegavanju izražavanja svojih potreba”, kaže dr. Lev. Čak i kad žude za ljubavi i pažnjom, to neće otvoreno priznati nego sve potiskuju i drže u sebi. To ih zadržava u začaranom krugu, odnosno balončiću koji će u jednom trenutku eksplodirati. Tako osoba stječe dojam da je beznačajna, da joj nešto nedostaje što je, naravno, koči u svakodnevici i napretku.
'Eksplodiraju'
Dopuštajući da njene potrebe, stavovi i strahovi budu tako dugo zarobljeni, osoba će u jednom trenutku 'eksplodirati'. Prema riječima psihologinje Lev, htjet će brže-bolje dobiti i doživjeti ono što je predugo zatomljavala. I male stvari odjednom će joj postati značajne, a samo je pitanje vremena kad će je naljutiti sitnica. Druga strana bi to mogla povezivati s pasivnom agresijom i prevelikim stresom što dovodi do prepirki i svađa. Čak i jednostavne rečenice poput: ''Bi li me htio/la zagriti'', osoba s emocionalnom deprivacijom pretvorit će u naredbe nalik: ''Želim zagrljaj, sada''.
Sve je to rezultat psihološke traume, nedovoljno brze reakcije i suočavanja s problemom. Na kraju, iz takvih se naizgled grubih rečenica da iščitati da osoba pati i da želi nadoknaditi i popraviti štetu.
Što učiniti?
Pronalaziš li se u ovim scenarijima ili ti se čini da se netko iz tvoje okoline nosi s ovim problemom, važno je potražiti psihološku pomoć. Posrijedi je trauma koja se godinama gomilala te ne može nestati preko noći. Važno je osvijestiti da se boriš s ovim problemom i da teško izražavaš emocije, naklonost i ljubav. Prihvaćanje vlastite uskraćenosti ključno je za oporavak.
''Teško je stopostotno zadovoljiti svoje potrebe, no dobro je znati što znači doći do 70 ili 80 posto. One potrebe koje nisu zadovoljene trebaju se izraziti kroz prisnu komunikaciju, a ne zahtjeve'', tvrdi psihologinja Avigail Lev.
Komunikacija je važna kako bi tvoj partner ili bilo tko s kim si u doticao bio svjestan koje tvoje potrebe nisu zadovoljene - pa postupio razumno i racionalno. "Morate pronaći drugačiji način kako se nositi s tom gladi i tolerirati tu glad", poručuje dr. Lev i dodaje da je u tom pogledu važno biti okružen ljudima koji će razumjeti tvoje potrebe, ali i ti njihove.
Koji su još znakovi emocionalne deprivacije?
Emocionalno uskraćeni pojedinci, odnosno oni koji imaju problema s izražavanjem emocija, nerijetko traže izgovore za propale veze, brzo izlaze iz veza koje ih ne zadovoljavaju bez mogućnosti razgovora o problemu. Takve osobe, nažalost, neće sagledavati potrebe drugih, a mogli bi biti i nesretni jer pate od manjka samopouzdanja i samosvjesnosti. Kod njih nema mjesta za kompromise, 'zatvoreni su' u svom svijetu sve do trenutka 'pucanja'.
Ovakve je simptome potrebno prepoznati na vrijeme i krenuti na put gradnje ljubavi prema samoj sebi, a onda i prema drugima.
To neće doći preko noći, posebice ako tu ljubav nisi iskusila ni u djetinjstvu, no spoznaja da problem postoji prvi je korak prema rješavanju problema.
