
Je li moguće ne znati voljeti? Kažu stručnjaci da je, ali evo i kako si pomoći

Jesi li ikad čula nekoga da kaže:
Stručnjaci kažu da je sasvim moguće da netko ne poznaje ljubav. Teško im je zavoljeti i nerijetko se boje ljubavi. Zapravo se pribojavaju da će ostati povrijeđeni. Iako jednim dijelom stupaju u romantične odnose, temelje ih na svojim interesima – želji i samozadovoljstvu, i izgledno je da će to kad-tad izaći na vidjelo.
Kao glavno izvorište ovog problema psiholozi izdvajaju sindrom emocionalne deprivacije koji osobu potpuno ili dugotrajno sprječava u doživljavaju emocija – pa i ljubavi.
Kao i svaki problem i poremećaj ponašanja, i ovaj ima korijene
U odrasloj dobi takva osoba sumnja u mogućnost uspostavljanja bliske veze, a i za samu sebe može misliti da je beskorisna. Sputava se u osobnom razvoju, srozava joj se samopoštovanje, javlja se osjećaj praznine i misao da ne može preuzeti kontrolu nad situacijom. Sve to ostavlja ozbiljne posljedice na njeno psihičko stanje.
U nastavku izdvajamo najčešće znakove poteškoća pri iskazivanju i doživljavanju ljubavi.
Osoba teško snosi odgovornost i priznaje grešku
Iako ne mora uvijek biti slučaj, ljudi koji imaju problema s dostizanjem osjećaja ljubavi skloni su svaljivati krivnju na druge. Fokusirani su na to kako ih neka situacija koristi ili koči, a budući da misle da ne mogu preuzeti kontrolu nad situacijom, teško im je priznati pogrešku. Zbog nedovoljne ljubavi prema sebi, isprika ne dolazi lako, a time ni emocije prema drugima.
Ne progovara o svojim potrebama
Pojedinci koji pate od emocionalne deprivacije rijetko progovaraju o svojim potrebama - kao da su odsječeni od njih.
'Eksplodiraju'
Dopuštajući da njene potrebe, stavovi i strahovi budu tako dugo zarobljeni, osoba će u jednom trenutku 'eksplodirati'. Prema riječima psihologinje Lev, htjet će brže-bolje dobiti i doživjeti ono što je predugo zatomljavala. I male stvari odjednom će joj postati značajne, a samo je pitanje vremena kad će je naljutiti sitnica. Druga strana bi to mogla povezivati s pasivnom agresijom i prevelikim stresom što dovodi do prepirki i svađa. Čak i jednostavne rečenice poput:
Sve je to rezultat psihološke traume, nedovoljno brze reakcije i suočavanja s problemom. Na kraju, iz takvih se naizgled grubih rečenica da iščitati da osoba pati i da želi nadoknaditi i popraviti štetu.
Što učiniti?
Pronalaziš li se u ovim scenarijima ili ti se čini da se netko iz tvoje okoline nosi s ovim problemom, važno je potražiti psihološku pomoć. Posrijedi je trauma koja se godinama gomilala te ne može nestati preko noći. Važno je osvijestiti da se boriš s ovim problemom i da teško izražavaš emocije, naklonost i ljubav. Prihvaćanje vlastite uskraćenosti ključno je za oporavak.
Komunikacija je važna kako bi tvoj partner ili bilo tko s kim si u doticao bio svjestan koje tvoje potrebe nisu zadovoljene - pa postupio razumno i racionalno.
Koji su još znakovi emocionalne deprivacije?
Emocionalno uskraćeni pojedinci, odnosno oni koji imaju problema s izražavanjem emocija, nerijetko traže izgovore za propale veze, brzo izlaze iz veza koje ih ne zadovoljavaju bez mogućnosti razgovora o problemu. Takve osobe, nažalost, neće sagledavati potrebe drugih, a mogli bi biti i nesretni jer pate od manjka samopouzdanja i samosvjesnosti. Kod njih nema mjesta za kompromise, 'zatvoreni su' u svom svijetu sve do trenutka 'pucanja'.
Ovakve je simptome potrebno prepoznati na vrijeme i krenuti na put gradnje ljubavi prema samoj sebi, a onda i prema drugima.
To neće doći preko noći, posebice ako tu ljubav nisi iskusila ni u djetinjstvu, no spoznaja da problem postoji prvi je korak prema rješavanju problema.

Najpraktičniji komad ljeta: Kratki kombinezoni za svaki dan

Trendi ljetna frizura: Zašto su "wispy bangs" idealan izbor za bezbrižan look

Gotova za 20 minuta: Tjestenina s tikvicama kao idealan ljetni obrok
