Znaš one žene koje su prirodno tihe i nježne, profinjene? Koje kada progovore, svi utihnu i naćule uši kako bi ih čuli. E pa nismo te. Znaš one druge? One koje neprestano moraju objašnjavati drugima da se ne deru, nego da tako pričaju? E o njima ćemo danas, štoviše i zbog toga jer znamo kako im je u njihovoj koži, a nije lako, koliko god se tako činilo.
Nije lako biti najglasniji u prostoriji. Nerijetko bismo i mi voljele biti po strani, ali ne ide. Čim zinemo, svi nas čuju, a osobito ako smo ushićene ili uzrujane. Te stvari idu skupa - temperament i glasnoća - "dobitna kombinacija".
U nastavku ti otkrivamo s čime se svakodnevno moraju boriti glasne žene, ali i što im je potpuna nepoznanica - poput unutarnjeg glasa.
Unutarnji glas - što je to?
Unutarnji glas za nas je totalna apstrakcija. Što je to? Nešto kako šaptanje ili pantomima? Kako točno funkcionira? Kod nas je glas glas, ide van iz usta da ga svi čuju. Što na umu to na drumu.
Ljudi misle da smo ljute kada nam je do nečega stalo
Ne, nismo uzrujane, samo smo ostrašćene i vrlo uvjerene u to što govorimo. Prestanite nas optuživati da smo ljute kada smo zapravo jako uzbuđene.
Ne deremo se
Također, prestanite nam govoriti da ne vičemo. Pa mi ne vičemo, samo normalno pričamo.
Svi misle da smo nepristojne
Samo zbog toga što govorimo glasno, ljudi nas smatraju nepristojnima i bezobraznima. Da, složit ćemo se da vam glasnoćom upadamo u privatni prostor i remetimo mir, ali molimo vas, pokušajte nas razumjeti. Ne činimo to namjerno. Imamo jači govorni aparat, naše glasnice su frizirane i teško nam ih je ukrotiti. Postoji razlika između zlobe i glasnoće. Pokušajte slušati što govorimo umjesto toga koliko glasno govorimo, jer zapravo ne pokušavamo nikoga uvrijediti.
Da, i u spavaćoj sobi smo tako glasne
Bilo bi zaista čudno da nismo, zar ne?
Ne znamo šaptati
Ono što drugi smatraju "normalnim glasom" mi smatramo šapatom. Dakle, ako nam otkrivate tajnu, najbolje bi bilo da smo potpuno sami, inače ne možemo jamčiti da je slučajno nećemo u šoku izgovoriti glasnije, no što mislite.
Svi znaju kada mi dolazimo
Zato što svoj dolazak najavimo svima - glasnim pozdravljanjem s vrata, a zatim se divljačkim smijehom jer smo sretne što smo konačno negdje gdje možemo biti glasne. Za to služe druženja, zar ne?
Ne vodite nas u kina
Mjesta na kojima moramo biti tihe, jednostavno nisu za nas. Osobito kina jer ne možemo gledati filmove, a da ih ne komentiramo. Brbljave smo i glasne pa što?
Sramežljivi ljudi nas se užasavaju
Sramežljivim osobama naše je društvo jednostavno previše. Ne znaju kako se nositi s time da su u centru pažnje, gdje god se s nama pojave i da svi slušaju naše razgovore. I moramo priznati, njihovi su osjećaju potpuno opravdani.
Kad se smijemo zvučimo kao hijene
Možda nije najprivlačnije, ali tako je kako je i stojimo iza toga. Na to kako se čovjek smije ne može se utjecati. Bitno je da se smije! Kod nas ne postoji tihi smijeh. Ako reagiramo na nešto smiješno, to je svi čuti. Unaprijed se ispričavamo tuđim bubnjićima.
Vjeruj nam, teško nam se stišati
Ne jednom pokušale smo biti tiše, ali nije nam polazilo za rukom. Jer kada nastojimo šaptati na način na koji ti šapćeš, nitko nas ne čuje pa kad nas zamole da ponovimo, vraćamo se našoj normalnoj glasnoći, onome što je prema tvojim parametrima deranje.
Nismo svjesne koliko smo glasne
Nemoj nam zamjeriti kada smo preglasne. Mi zaista nismo svjesne o kojim decibelima govoriš, odnosno kojom glasnoćom pričamo. Nama je to sasvim normalno, takve smo rođene.
