Nakon odabira idealnog božićnog drvca, vješanja dekoracija i lampica, postavljanja vjenčića na vrata, neke obitelji imaju još jednu božićnu tradiciju - vješanje imele.
Ovu malu biljku lako ćeš pronaći kako visi na mnogim vratima i lukovima, a mnogi koji se nađu ispod nje, napučit će usne čekajući poljubac.
To je jedna od onih smiješnih božićnih tradicija koja istovremeno može biti vrlo romantična za mlade parove, ali i vrlo neugodna ako se ispod imele nađeš s mamom svoje najbolje prijateljice.
Ali zašto je većina ljudi prihvatila ovu tradiciju vješanja imele i zašto je samo stajanje ispod nje postalo direktna naredba za napučiti usne i očekivati poljubac?
Značenje ove tradicije krije se u davnim vremenima, a možemo ga pronaći u druidima, starim Rimljanima i nordijskoj mitologiji.
via Giphy
Romantične moći imele
U prirodi, imela je biljka-parazit koji se prianja za druga stabla i njima se hrani. I dok je nekima ta parazitska povezanost možda romantična, to ipak nije razlog zašto je imela postala poznata po ljubljenju.
Prema časopisu Slate, prvi koji su postali svjesni imelinih "romantičnih moći" bili su druidi, koji su lutali Europom u prvom stoljeću.
Oni su vjerovali kako imela u piću "dodjeljuje" plodnost onim životinjama koje su neplodne te su vješali imelu na svoja vrata kako bi im donijela sreću.
Povjesničari su za romantičnu prirodu imele otkrili zahvaljujući Pliniju Starijem, Rimljaninu koji je bio jedan od prvih naturalista. Plinije je smatrao da su vjerovanja druida besmislena, ali se romantična konotacija imele zadržala zahvaljujući nordijskoj mitologiji.
via Giphy
Imela kao simbol ljubavi
Priča prati Friggu, nordijsku božicu ljubavi i braka, koja je svog sina Baldura toliko voljela da je, zajedno s njegovom ženom, odlučila natjerati sve biljke i životinje na svijetu na obećanje da nikada neće povrijediti njezinog sina. Dobile su sve biljke, osim imele.
Ovdje se u priču uključuje Loki, bog trikova i spletki. Shvatio je da im je promakla imela, od koje je zatim napravio koplje i ubio Baldura.
U nekim je verzijama priče Frigga toliko plakala za svoji sinom, da su od njezinih suza nastale imeline bobice, koje su Baldura vratile u život, a Frigga je imelu proglasila simbolom ljubavi.
Prema časopisu Smithsonian, "imelu vješamo na vrata kao podsjetnik da nikada ne zaboravimo, a ispod nje se ljubimo kako bi se sjetili onoga što su Baldurova majka i žena zaboravile".
via Giphy
Imela u književnosti
Ipak, u vrijeme Božića, imela nije samo znak majčinske ljubavi, nego i simbol romantike, a kao takav se javlja u 18. stoljeću.
Britanski su sluge, vjerojatno inspirirani druidovim znanjima, odlučili da je "krađa" poljubaca ispod imele prikladna, a to se ubrzo proširilo i na one ljude željne mogućnosti da nekome ukradu poljubac.
Imela se ubrzo počela spominjati i u književnim djelima i bilo je sigurno da će ljubljenje ispod imele postati tradicijom.
Washington Irwin pisao je o imeli na Božić 1820. u jednoj od svojih priča, a Charles Dickens spomenuo je ljubljenje ispod ove biljke u svojoj knjizi Zapisi kluba Pickwick iz 1836.
via Giphy
Prema tradiciji, odbijanje poljupca ispod imele može donijeti nesreću, ali puno je gora ideja jesti njezine bobice, jer su većinom otrovne.
Zato možemo zaključiti da je ovo jedna slatka tradicija gorkih korijena, pa razmisli hoćeš li ove godine objesiti imelu.