Prije nekih tjedan-dva s jednom svojim kolegom raspravljala sam nešto o petku trinaestom. No neću sada o tom razgovoru jer bi bilo predugo i zamorno (znate kako je to kad se mora raditi a baš vam se ne da...). Ovog puta ću radije o suboti 14. veljače i reakciji tog istog kolege na taj datum. Uglavnom, ničim izazavan počeo je taj moj kolega s prodikom...s "Govorom".
Znate taj govor - kako ovakvi izmišljeni komercijalni blagdani više unesrećuju ljude nego što ih usrećuju. Kako se vrši prevelik pritisak da se baš taj dan nekako romantično obilježi i da to još bude iznenađenje (što ne može biti jer druga osoba gotovo uvijek nešto očekuje, pa je i razočaranje uvijek barem malo prisutno). I naravno tu je potreba da se potroše novci na poklon, makar on bio i sitnica. - Zašto ne bismo mogli sami izabrati svoje Valentinovo?, pitao me. - Moj bi mogao biti 23. ožujka, dan kad ću zapravo odmah dobiti mjesto u restoranu bez dvotjedne rezervacije unaprijed.
Ja znam "Govor". I sama sam ga davala. Baš je prošlo Valentinovo neki je mladac nagrabusio u jednom dućanu. Otišla sam u dućan po ... ne sjećam se više, ali znam da je bio peršin jer sam njime gestikulirala, i skoro sam se zaletila u prije spomenutog zaljubljenog tinejdžera pred ogromnom policom punom plišanih igračkica sa srčekima i izjavama ljubavi. Tamo dogodio moj "Govor".
Ima nekoliko stvari zbog čega ja ne volim Valentinovo. Jedna je to dokazivanje međusobne ljubavi tako da se baš taj dan mora izaći nekud van na večeru. Što u stvari rezultira frustracijama zbog gužvi, čekanjima na narudžbe i slično. Mislim, u godini je 365 dana kad se možete počastiti i izvesti u restoran. Zatim je tu poskupljivanje cijena - od cvijeća do igračkica i ostalih đinđica.
Naravno, sve prati 24-ero satni maraton patetičnih romantičnih filmova koji će u depresiju baciti i slobodne ljude, a i one u vezi jer nemaju toliko romantičnu vezu kao na filmu. Plišane proizvode i cmoljave čestitke ne moram posebno isticati, to se podrazumjeva. A kad smo kod čestitki, zašto nema onih za prijatelje s povlasticama? Ono da piše: - Baš smo se lijepo podružili prošli tjedan, ne moraš mi se javljati ovaj tjedan. Ili se možeš. Zapravo, svejedno....
Iz svega ovog moglo bi se zaključiti da iz mene sujeta progovara prema sretno zaljubljenim parovima. Ali nije tako. Ja ustvari mislim da je Valentinovo odličan dan za samce. Evo i zašto: ne morate glumiti da ste ugodno iznenađeni kad vas bolja polovica iznenadi potpuno besmislenim i nepotrebnim poklonom.
Nema bolje večeri da nekog "pokupite" vanka u kafiću ili obližnjem disku. Kad ste slobodni možete probati da li "stvarno" možete izdržati cijelu zimu bez depiliranja nogu. Ne morate slušati "Govor" iz ustiju vaše bolje polovice, koja se samo pokušava izvući od osmišljavanja po prvi puta originalnog Valentinova.
14. veljače je ko stvoren da nakratko zaboravite na novogodišnje odluke i potrošite na sebe u dućanu koliko želite i pojedete onoliko čokolade koliko vam je volja. To je i savršen dan da izađete van s najboljim prijateljicama (nije kao da nam treba izgovor) i odlično se zabavite .
Bili vi u vezi ili slobodni, kako god, svima unaprijed želim sretno Valentinovo (ili Antivalentinovo) bez naguravanja u restoranima i bez plišanih igračaka.
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
Drugačiji pogled na Dan zaljubljenih