Povijest grafičke kartice
Prvu grafičku karticu razvila je tvrtka IBM 1981. godine. Bila je to MDA (Monochrome Display Adapter) kartica. MDA je mogla raditi samo u tekstualnom modu koji predstavlja 80 stupaca i 25 redaka na (80x25) zaslonu. Imala je 4KB video memorije i samo jednu boju.
Kasnije dolazi do razvitka:
- VGA, SVGA (dosegao 2 MB video memorije i rezoluciju od 1024x768 sa 256 boja)
- 2D/3D kartice koje su razvili Matrox, Creative, S3, ATI
- 3dfx Voodoo objavio je čip grafičke kartice, jači u odnosu na ostale potrošačke grafičke kartice, uvedeni 3D efekti kao što su MIP mapiranje, Z-buffering i Anti-Aliasing. (kasnije: TNT i TNT2 iz nVIDIA-e; nakon preuzimanja 3dfx-a, nVIDIA kontrolira tržištem grafičkih kartica).
Danas postoje 3D-čipovi pomoću kojih možemo pokrenuti razne 3D igre ili aplikacije. Ova vrsta grafičkih čipova nije samo odgovorna za 3D obradu, također upravlja svim grafičkim funkcijama, nudi video reprodukciju, pomoćni video zapis i fotografsku obradu. Prvi model smartphonea koji je imao mogućnost 3D prikaza bio je LG Optimus 3D dok drugi je HTC EVO 3D.
Danas najjača grafička kartica je GeForce GTX TITAN X (predstavljena je i GTX 1080) koja ima grafički čip koji radi na frekvenciji od 1000MHz (1GHz), 3072 CUDA jezgri, 12GB memorije koja je 384-bitna, podržava do 4 monitora istovremeno.
KAKO FUNKCIONIRA GRAFIČKA KARTICA?
Procesor računala šalje informacije o slici grafičkoj kartici. Grafička kartica odlučuje kako iskoristiti piksele na zaslonu kako bi stvorila sliku. Krajnji rezultat putem kabla šalje monitoru.
Kreiranje slike iz binarnih podataka je teško. Kako bi kreirala 3D sliku, grafička kartica prvo kreira okvir s ravnim linijama. Okvir se rasterizira, tj. preostali pikseli se popunjavaju. Također, dodaje se svjetlina, tekstura i boje. Kada se radi, primjerice, o igricama, kompjuter odrađuje ovaj čitav proces oko 60 puta u sekundi. Bez grafičke kartice koja izvršava određene kalkulacije, ovaj posao bi bio previše za računalo i ne bi bio moguć.
Kako bi grafička kartica obavila željeni posao, ona koristi pomoć od četiri glavne komponente računala:
- Matična ploča – za povezanost s ostalim komponentama
- Procesor – kako bi odlučila što činiti sa svakim pikselom na zaslonu
- Memorija – da zadrži informaciju o svakom pikselu i privremeno sačuva završene slike
- Monitor – na monitoru prikazuje svoj konačni rezultat