Sigurna sam da svako toliko naletite na neku stvar u stanu s kojom ne znate što biste. Ponekad se i pitate odakle vam nešto ili vas podsjeti na neko događanje i zbog čiste nostalgije spremite ju nazad u ladicu zaborava. I sama imam nevjerojatnu količinu stvari. Tu su stari poslovni materijali, jer nikad se ne zna kad će mi opet zatrebati. Ma možete si misliti kako će mi zatrebati, nisam ih pogledala zadnjih deset godina i mislim da će ovih dana slavodobitno letjeti u koš za smeće.
Posebna je filozofija ženska odjeća. Žene su inače sklone čuvati staru odjeću koju su prerasle jer kad smršave bit će im taman. Pitam ja vas koliko ste puta odjenule nešto što čuvate iz studentskih dana? E pa ja nisam, ali još uvijek čuvam barem dvije stvari koje će uskoro ipak završiti kod nećakinje. Ali očito je to neki čip u glavi koji nam govori: treba čuvati stvari, možda sutra dođe ledeno doba, možda svi shopping centri propadnu pod zemlju ili u podzemne vode, možda, možda... Samo to možda nikada ne dolazi, a mi i dalje nakrcavamo ormare nepotrebnim stvarima. Ako već niste sklone baciti staru, a još uvijek dobru odjeću, možda ne bi bilo loše nekome ju pokloniti. Učinit ćete dobro djelo, a nekoga ćete jako razveseliti. Ne biste vjerovali, no ljudi svašta čuvaju, stare tramvajske pokaze, karte s koncerata, ispisane bilježnice s fakulteta, stare ploče, značke, markice... čudo jedno.
No što zapravo time činimo? Uporno ostajemo živjeti na neki način u prošlosti jer kad god pogledamo te stvari prisjetimo se nečega ili nekoga. Ne kažem da su sjećanja loša, no je li nam doista potrebno vidjeti kartu ili staru poruku da bismo se nečega, srcu nam dragog, sjetili? Vjerujem da ćete se sa mnom složiti da nije. Osim toga, zadržavajući stare stvari nemamo prostora za spremanje novih, a to nije dobro. Sigurno ste s godinama promijenili hobije i za vas su danas sličice životinjskog carstva samo to, obične sličice dok ste nekad nestrpljivo otvarali čokoladice da čim prije vidite jeste li dobili duplića ili novu sličku. Dakle, unatoč čuvanju starih stvari doživljaj je potpuno drugačiji i stoga stare stvari koje su nas nekada veselile treba ili prepustiti nekim novim klincima ili ih jednostavno otpratiti iz života. Da, bile su nam važne, puno su nam značile, ali sad je vrijeme da krenemo dalje. Osušena ruža danas je samo skupljač prašine, a nekad nam je puno značila. Lutka bez glave podsjećala nas je nekad na prvo putovanje u Trst i uzbuđenje pri ulasku u trgovinu krcatu igračkama, no danas je ona samo prašnjava lutka bez glave.
Stoga vam savjetujem da se riješite svih suvišnih stvari iz svog života (drugi put ćemo o ljudima), pozdravite se s njima, zahvalite im što su vam uljepšale drage trenutke a sjećanja, pa ona će uvijek biti tu, u vašim srcima.
Vaša Ema Jurić