U petak i subotu, 8. i 9. veljače, Boćarski dom u Zagrebu 'zaplesat će' u ritmu Leta 3, Ramba Amadeusa, Zabranjenog Pušenja, Elementala, Kojota, Bad Copyja, Saučešća, ali i Turista, na četvrtom izdanju AntiValentinova.
Bila je to idealna prilika da porazgovaramo s Mirelom Priselac Remi, simpatičnom i otvorenom pjevačicom grupe Elemental. Nedavno su proslavili 20 godina na glazbenoj sceni, njihove pjesme vole i stare i nove generacije, a Remi je godinama pojam 'girl power' pjevačice. Nikada nije karijeru gradila na 'pokazivanju gole kože'.
(FOTO: Kristijan Smok)
Tek što ste nedavno proslavili 20. godina velikim koncertom, Elemental opet pred zagrebačkom publikom. Što ljudi mogu očekivati od AntiValentinovskog nastupa? Imate li već spremnu neku posebnu set listu?
Remi: Pa moram reći da ovaj put definitivno ''Romantiku'' nećemo izbaciti s popisa, ha ha... Naglasak će biti na pjesmama koje odgovaraju AntiValentinovu, dakle, samo sviramo ove politički angažirane!
Zezam se, bit će set lista u kojoj ćemo odsvirati najveće hitove, a naglasak će biti na posljednjem albumu, jer red je red.
Uvijek se nekako nameće pitanje kako je biti jedina žena u sedmeročlanom bendu. Jel vas dečki slušaju?
Remi: Ma nije tu odnos ''sluša – ne sluša''. Frendovi smo, naravno da nitko nikoga tu ne sluša, ha ha... Dosta smo specifični, osobenjaci, ali na neku foru ipak dobro funkcioniramo zajedno. Mislim da je to zato što se već dosta dugo poznajemo pa je teško biti išta drugo od onoga što doista jesi, kad smo jedni s drugima. Osim toga, kad s nekim toliko dugo provedeš u kombiju i na probi, u studiju, zbilja se poznaješ u dušu. Možda je i to tajna dugovječnosti ovog benda.
(FOTO: Kristijan Smok)
Bendovi ponekad imaju posebne ridere u kojima zahtjevaju voće, jacuzzi i slične stvari u backstageu. Ima li toga kod nas? Traži li Elemental bilo što posebno?
Remi: Zapravo smo dosta skromni. Ono što tražimo jest da organizatori ispoštuju ono što tražimo, a vjerujte mi da na tom popisu nema ''ptičjeg mlijeka''. Neki puta muzičari u svoje ''ridere'' stave neke takve zezancije, čisto da vide hoće li organizatori uopće pročitati što se traži! Kad sviraš na Balkanu, ponekad sviraš u nemogućim uvjetima – zato smo mi nekako ova naša potraživanja sveli na najnormalniji minumum.
Nekako ste bili i ostali pojam 'girl power' u Hrvatskoj. Koliko je bilo teško 20 godina opstati na sceni bez svepristunog trenda 'pokazivanja cica i guzica'?
Remi: Na alternativnoj sceni, cice i guzice nikada nisu bile u prvom planu. Mislim da je to neki modus koji je uobičajeniji na pop ili zabavnoj sceni. Sve je to stvar odluke – kao i npr. činjenica da u javnosti nećeš dijeliti detalje iz svog privatnog života. Jednostavno, kad te pitaju da snime sadržaj tvog ormara ili kuhinje, kaže ''ne bih, hvala''. I to je sve što je potrebno. Nekako sam uvijek naginjala tome da u javnosti progovaram isključivo kada imam što za reći o nekom novom materijalu ili projektu na kojem radim. Ili o nekoj temi koja mi je bitna, kao aktivistici. Ove privatne teme se vrlo jednostavno mogu izbjeći, naravno, ako to želiš.
Kad ste već dio sjajne ekipe na AntiValentivnovu gdje će se svi dobro zabaviti, jeste li vi ikad slavili Valentinovo na 'onaj tradicionalan način' (večera, svijeće, ruža) ili smatrate da ima boljih načina za slaviti Dan ljubavi?
Remi: Jesam, pogotovo tijekom puberteta kada sam i sama tražila što je to za mene definicija ljubavi pa tako i Valentinova. Bez brige, i ja doma imam kolekciju sušenih ruža i plišanih medvjedića. Bombonijere sam pojela, za to me nemojte pitati, he he... S vremenom i godinama, nalazila sam partnere s kojima sam definirala što je to za nas Valentinovo i kako ćemo ga najbolje obilježiti. Na intimnu večericu je uvijek lijepo otići s nekim do koga ti je stalo, ne mora tu u pitanju biti samo Valentinovo. Ako te partner/partnerica odvedu na večeru samo kad je Valentinovo, imaš problem!
U svojim pjesmama nerijetko ste i društveno angažirani. Imate li omiljenu pjesmu?
Remi: Na svakom albumu imam jednu koja mi je najnajnaj. Na ovom posljednjem, duplom albumu, dozvolila sam si dvije – ''Breza'' i ''U duši smo junaci''. Jako ih volim izvoditi i pjevati, baš sam ponosna na njih. Na neki način, te su mi dvije pjesme otvorile put kad poeziji koju u vrijeme mahnito pišem i objavljujem na svom Facebook pageu ''Remi na internetima''.
Kad se bojiš, ne postojiš, nema traga olovke na papiru… Ide jedan od vaših stihova. Imate li i vi strah koji ste pobijedili?
Remi: Uh, bilo ih je mnogo. I vjerujem da će ih biti mnogo u budućnosti, kako vrijeme prolazi, mijenjaju nam se stavovi, razmišljanja pa tako i strahujemo od nekih novih stvari. U prošlosti sam imala strašan strah od letenja – a sad uživam u putovanjima. Jedan od najboljih momenata kod putovanja mi je kada avion polijeće, kad se odlijepiš od terra firme, i vineš pod oblake kao ptica. Predivno! Srećom da sam pobijedila strah od letenja jer da sam mu i dalje robovala, nikada ne bih vidjela neke prekrasne kutke svijeta.