Čakovečku publiku prošle su subote na noge digli izvođači koje smo po prvi puta imali prilike čuti. Najslavnija japanska bubnjarska družina Za Ondekoza u slobodnom prijevodu “demonski bubnjari” u Centru za kulturu predstavila je svoju životnu filozofiju - trči, bubnjaj i pleši. Tradicija taiko bubnjanja u Japanu seže sve do 8. stoljeća, a ovaj zanimljiv sastav u dva sata prezentirao je svojevrstan mikrokozmos idealiziranog tradicionalnog japanskog društva u kojem je grupa važnija od individue, a gdje je konflikt potisnut u ime harmonije. Bio je fascinantan uvid u duh starog Japana i načina života koji polako popušta pod pritiskom modernog društva. 

Osim sedmorice bubnjara i jedne bubnjarke, koja se pokazala potpuno ravnopravnom u ovom zahtjevnom umijeću, veliku ulogu u cijelom showu igrali su instrumenti. Pored bubnjeva svih veličina, koristile su se i razne udaraljke, tikvice, drvene žabice, tradicionalne japanske igračke, improvizirane drvene puške, zvonca, a smisao za humor pokazali su i žonglerskom točkom. Strast, žestina, veselje i nestašnost dodatno su bili začinjeni emotivnim zvukom Shakuhachijaa, flaute od bambusaBubnjanje u kombinaciji borilačkih vještina vrhunac je dostiglo u  ritualu “Okaido", što znači veliki bubanj. Dvojica bubnjara popela su se na veliku drvenu konstrukciju ukrašenu upaljenim papirnatim fenjerima i pokazala kako 400 kilograma težak bubanj može zvučati nježno poput šuštanja lišća, ali i snažno i glasno tako da se sve oko vas počne tresti. Ova ceremonija inače priča priču o dva sela koja se nisu mogla dogovoriti oko prava na vodu za vrijeme sedmogodišnje suše, gdje su mještani odlučili  iskoristiti bubnjare umjesto odvjetnika kako bi presudili njihovoj sudbini.

Ima nečeg elegantnog i istovremeno divljeg u ovim bubnjarima, jer kako drugačije opisati mišićave, skoro pa gole, Japance koji energično i na mahove obijesno svom snagom udaraju o nekoliko stotina kilograma teške bubnjeve. Centar se tresao, a i na trenutke počeo raspadati, pod  fenomenalnim prikazom perkusionističke žestine dok su članovi Za Ondekoze udarali o svoje bubnjeve s potpunim poštovanjem  i strašću da iz njih izudaraju i izvuku sve što mogu.

Repertoar Za Ondekoze varira od izobilja ritmova, preko melodioznosti nježnih zvukova flaute do naprosto glupiranja i dobrog zabavljanja, a jedno je sigurno - sva su srca u CZK-u te večeri kucala u istom ritmu ludih, divljih i strastvenih japanskih bubnjara.

Osim u Čakovcu bubnjari su nastupili i u Osijeku i Zagrebu, a slijede gostovanja u Rijeci i Splitu.

(M.N.)