Znate li koliko dugo traje ples od mjeseca i natrag? Temom spuštanja na mjesec bavi se nova multimedijalna predstava Apollonian koja će biti premijerno izvedena u sklopu festivala Perforacije u petak, 17. lipnja u Zagrebačkom plesnom centru, Ilica 10. Razgovarali smo s Martinom Nevistić, osnivačicom O.N.E. Art Company i autoricom predstave.
Od kuda ideja za Apollonian?
Tema predstave „Apollonian“ je spuštanje na mjesec, tj. naseljavanje Marsa, kolonizacija drugih planeta, ljudska znatiželja neistraženog svemira i pitanja gdje mi kao civilizacija idemo, pa i sama fascinacija svemirom, njegovim beskrajem i zakonima fizike. Na primjer SF je super za takve stvari, evo „Star trek“, gdje kapetan Picard kaže da je način razmišljanja ljudi u 24.stoljeću totalno drugačiji od onih u 21. Tamo ne postoji težnja materijalnom, nego potreba svakoga ponaosob za samoostvarenjem vlastitih potencijala za dobrobit sviju. Takva promišljanja me intrigiraju, vežem ih i za duhovnost.
Predstava se sastoji od izvedbe i video projekcija - zasto upravo ta kombinacija?
„Apollonian“ je multimedijalna plesna predstava, u konceptualnom smislu propituje perspektivu broadcastinga, snimljenog plesa i viđenog uživo. Danas u svijetu društvenih mreža i sve brzeg protoka informacija i generalno dostupnosti, zanima me gdje se mijenja perspektiva gledanja na nešto, zatim gdje smo mi, tj.ples i pokret danas u odnosu na neko treće oko, koje je u ovom slučaju kamera. U samnom projektu spuštanja na mjesec „Apollo“, astronauti su išli na put prema mjesecu s kamerama postavljenima na raznim mjestima ne bi li što više toga bilo snimljeno, zabilježeno, dostupno. Od tada se promijenila perspektiva gledanja na zemlju, astronauti su vidjeli prekrasnu „plavu pikulu“(„Blue marble“) kako pluta u beskrajnom crnilu svemira. Ta slika je pozitivno zapanjila svijet i tom svojom ljepotom pokazala kako činimo jedinstvo.
Je li se plesačima jednostavnije spustiti na mjesec od astronauta :)?
Mogli bi reći da smo mi "plesonauti" :) definitivno je dug ples do mjeseca i natrag :)
Imaš vrlo specifičan stil, uz ples uvijek kombiniras i druge umjetnost - možeš nam reći nešto više o tome?
Baveći se koreografskim, izvođačkim i konceptualnim radom unutar multimedijalnog okvira, analogijom anatomskog pokretanja tijela i visokog stupnja njegove artikulacije dolazi do apstraktnih kontura. Tijelo koje se kreće, i ono koje se ne kreće, ima određeni apstraktni oblik, ono ima određeni volumen u prostoru. Prevođenjem u pokret, ti volumeni čine kontrapunkte, asimetrije i na taj način stvaraju transformacije u prostoru. Smatram da su vizualni umjetnici vrlo konkretni i uključuju fizičke aspekte unutar svoje optike gledanja i stvaranja. Pa tako i ples, kroz svoju povijest umjetnosti ima optiku i aspekte gledanja. Tu je negdje ta točka preklapanja.
Pogledajte i teaser za Apollonian.
Intervju s Martinom Nevistić - Plesonauti se spuštaju na mjesec