Uhhh… Završilo je hvala dragom Bogu! Iako su izbori u državi sasvim normalna stvar u svim državama i dešavaju se periodično svake 4 godine, ja imam neki osjećaj kao da se kod nas to dešava malo češće (oprostite, ali meni vrijeme ide nekako ubrzano). Nema puno da su nas krasili jumbo plakati predsjedničkih kandidata, a već su ih oblijepili novim fotošopiranim licima raznih stranki koji nam se upadljivo smiješe sa plakata.
Moram vam priznati da bi radije gledala muškarca u tajicama s plakata nego njihove lažne osmijehe. Iako ne volim ovo recesijsko vrijeme, zahvalna sam recesiji što su vladajuće stranke imale manje novca za kampanje pa nas nisu baš toliko “silovali” kako inače znaju raditi. Mogla sam otići na “plac” po hranu, a da mi nitko u ruke i lice ne gura kuhano vino i pečene kestene, zajedno sa štampanim programima koje nude.
K vragu i ti njihovi programi. Sve je to copy-paste, svi nešto obećavaju i nude. Često si mislim: “Zar oni zaista vjeruju u to što govore?”, “Jesam li ja jedina koja ne pada na te njihove spike?”. Gledam penziće kako se guraju da dograbe koju reklamnu kapu ili penkalu i ne znam dal' da ih žalim ili mrzim. Gdje je nestalo ljudsko dostojanstvo? Ponos? Sva jada ovog društva dolazi do izražaja u ovo predizborno vrijeme.
Na fejsu, nije bilo ničeg interesantnog, svi su samo pričali o izborima, za koga glasati, svađali se i uvjeravali za koju stranku treba glasati. Neki su iživcirani situacijom zaprijetili brisanjem fejs-frendova koji misle drugačije. Svaki dan , fejs mi je bio zatrpan raznim linkovima “zašto ovo da ili zašto ono ne”, postalo je dosadno i naporno. Telku nisam ni htjela upaliti od straha, djelomično da ne bi opet vidjela “Policijsku akademiju br. Xy”, ali i kako ne bih opet gledala te političare koji laprdaju svakojake budalaštine.
Razumijem, situacija nije bajna, živimo sve gore i gore. Cijeli svijet trese globalna kriza i mi nismo izuzetak, štoviše toliko smo mali da smo nebitni. Izašla sam na glasanje, ispunila listić i obavila svoju građansku dužnost, znajući da moj mali glas neće ništa bitno promijeniti, ali barem mi je savjest čista u tom pogledu.
Danas je novi dan i život teče dalje s istim problemima kao i jučer. Ostaje nam samo da se nadamo da će nam biti barem malo bolje, iako ja po tom pitanju baš i nisam optimistična, da ne kažem da sam pesimistična. 20 godina smo uništavali sve što smo imali, i sada očekivati da će se u 4 godine nešto drastično promijeniti, djeluje kao neki dobar SF film. Ostaje nam samo vidjeti događaju li se čuda zaista, pa ipak je Božićno vrijeme.
Baš nam je ovaj mjesec počeo prilično stresno i napeto, jer Božić i predblagdansko ludilo kucaju na vrata. Nadam se da će ove godine ipak biti malo umjerenije kako i priliči situaciji, a i samom Božiću koji se zadnjih godina toliko iskomercijalizirao da je izgubio onu pravu čaroliju.
Drage moje, znate da sada treba obaviti generalku u kući ili stanu, treba se uhvatiti krpe i krenuti u čišćenje. Evo mene je to uhvatilo za vikend pa sam junački zapela u nakani da stan dovedem u red. Iznijela sam toliko smeća da sam ostala šokirana. Izvadila sam Božićne ukrase i shvatila da imam toliko ukrasnih kuglica da bih mogla okititi 3 Božićne jelke!
Svake godine Božićno me ludilo dovede u napast da kupim neke nove kuglice pa se s vremenom nakupilo mnogo toga. Ove godine želim ukrasiti kuću na malo neuobičajeni način pa sam u potrazi za nekim inovacijama pronašla nekoliko zgodnih ideja koje ovdje dijelim sa vama. Štednja nas prisiljava da budemo malo kreativniji, a to nije tako loše!
Danijela Dvornik
Powered bywww.gorenje.hr
Tekstove Danijele Dvornik možete pratiti u njenoj kolumni Najbolje godine