Ako si ikada bila u iskušenju da se sukobiš s nekim tko glasno 'srče' juhu, žvače hranu ili glasno diše pokraj tebe u kinu dovoljno da ti krv proključa, nisi jedina. Zapravo, mogla bi biti jedna od mnogo ljudi koji pate od istinske abnormalnosti mozga zvane mizofonija.
Mizofonija iliti 'bijes izazavan zvukovima', poremećaj je koji znači da oni koji ga imaju mrze zvukove poput glasnog jedenja, žvakanja, disanja ili čak ponavljanih klikova olovkom, a prvi put je nazvan stanjem 2001. godine.
Tijekom godina, znanstvenici su bili sumnjičavi prema tome predstavlja li on istinsku medicinsku bolest ili ne, ali novija istraživanja su dokazala da oni koji pate od mizofonije zaista imaju drugačiji moždani režanj od drugih ljudi.
U izvješću objavljenom u časopisu Current Biology, znanstvenici su naveli da su rendgeni oboljelih od mizofonije otkrili promjene u moždanoj aktivnosti kada se čuo zvuk 'okidača'.
Isto istraživanje otkrilo je da ljudi s takvim stanjem imaju abnormalnost u svom mehanizmu kontrole emocija, zbog čega im mozak ide u tzv. preopterećenje kad čuju zvukove okidača. Istraživači su također otkrili da zvukovi koji pokreću mogu evocirati pojačani fiziološki odgovor, povećani broj otkucaja srca i znojenje.
Za potrebe studije, tim je koristio MRI za mjerenje moždane aktivnosti ljudi sa i bez mizofonije dok su slušali niz zvukova. Zvuci su kategorizirani u neutralne zvukove (kiša, užurban kafić, ključanje vode), neugodne zvukove (dijete plače, osoba koja vrišti) i zvukove okidača (zvukovi disanja ili žvakanja). Kada su predstavljeni zvukovima okidača, oni s mizofonijom su dali različite rezultate onima bez kondicije.
"Za mnoge ljude s mizofonijom ovo će biti dobra vijest jer smo prvi put pokazali razliku u strukturi i funkciji mozga kod oboljelih", rekao je dr. Sukhbinder Kumar iz Instituta za neuroznanost na Sveučilištu Newcastle te dodao: "Ova studija pokazuje kritične promjene mozga kao daljnje dokaze da uvjeri skeptičnu medicinsku zajednicu da je to pravi poremećaj."
Stoga, ako te strašno živciraju glasni zvukovi poput žvakanja, disanja ili općenito pokazuješ osjetljivost na zvuk - sada znaš da iza toga postoji i znanstveno obješnjenje.